Lud, zbunjen, političan i subjekt

Biološke i psihološke specifičnosti mentalnih bolesnika često su razlog njihovoj depersonalizaciji, dehumanizaciji i izdvajanju iz “političkog”. Polazna je pretpostavka da svaka osoba jest legalno kompetentna i treba uživati sva prava i obaveze kao drugi građani. Ne samo osnovna građanska prava, već i pravo na upravljanje svojom imovinom, pravo na rad ili zasnivanje obitelji. Temeljno ljudsko pravo svakog pojedinca je da živi u zajednici, a ne da doživotno izoliran i stigmatiziran promatra političke procese bez aktivnog sudjelovanja. Duševne smetnje nastaju unutar socijalne mreže, stoga bi njeni procesi nužno trebali stremiti pronalasku odgovora, načina oporavka i reintegraciji pojedinaca u zajednicu s ciljem unapređenja duševnog zdravlja i kvalitete života bolesnika i njegove obitelji. Strukture zadužene za pružanje adekvatne pomoći tretiraju ih kao zločince, kao nezrele ili kao ljude koji su sami skrivili svoju situaciju. Refleksija statusa duševnog bolesnika kao političkog subjekta otvara pitanje vidi li ih zajednica kao subjekte, a zakoni usmjereni na reguliranje njihovih prava govore nam kako je to upitno. Rad nastoji prikazati kompleksnost problema i odnosa među različitim skupinama u zajednici, iziskuje novo promišljanje društvenog položaja duševnih bolesnika, ali i moguće proširenje društvene odgovornosti