Employment of Computed Tomography in the Study of Traumata Scored from Two Adults from Croatian Bioarchaeology

Računalnu smo tomografiju (CT) rabili u proučavanju trauma dviju odraslih osoba iz hrvatske bioarheologije – žene iz sekundarnog arheološkog konteksta (Zagajci) i muškarca iz srednjovjekovnog grobnog kompleksa (Zvonimirovo). Ozljede smo razmotrili u odnosu na moguća nasilna djelovanja nasuprot slučajnim nezgodama. Imali smo ukupno dva cilja: izolirani nalaz lubanje iz Zagajaca sa zacijeljenom depresijskom frakturom čeone kosti (slučaj 1) ispitali smo kako bismo dobili uvid u mogući utjecaj ozljede na unutarnju lubanjsku tablu. Izolirani slučaj osobe iz starije zbirke Zvonimirova koja je pokazivala zacijeljene prijelome lijeve lakatne i ključne kosti, te relikt mandibularnog zuba (slučaj 2), ispitali smo kako bismo dobili detaljne radiološke podatke o drugim mogućim traumama (korijena zubā). CT presjeci koje smo dobili u slučaju ženske osobe pokazali su depresijsku frakturu s prodorom u unutarnju tablu upućujući na agresivni udarac u čelo tupo-tvrdim predmetom. CT presjeci koje smo dobili u slučaju muške osobe iznjedrili su nazočnost nezacijeljenih (perimortalnih) prijeloma korijena gornjočeljusnih zubā. Vremenski različite implikacije na koje upućuju zaživotne i perimortalne traume ukazuju na različite scenarije traumatskih događaja u slučaju muškarca: ozljede je mogao zadobiti prilikom (vremenski različitih) nezgoda, budući da nema nazočnih zaživotnih/perimortalnih ozljeda kostiju lubanje; ipak, s obzirom na srednjovjekovni kontekst ne može se isključiti scenario u dvije etape prema kojem ponovljene ozljede na lijevoj strani mogu upućivati na nekoliko epizoda nasilnog djelovanja na sljedeći način: muškarac je prvotno mogao zadobiti udarac u lijevu podlakticu podignutu u samoobrani; prijelom ključne kosti, nastao po svemu sudeći za vrijeme istog događaja, mogao se zbiti prilikom pada koji je uslijedio. Vremenski različit udarac u bradu, pri čemu bi zubi donje čeljusti vrlo snažno udarili o gornjočeljusne zube s učinkom neizravnih (perimortalnih) prijeloma korijena zubā, mogao bi upućivati na posttraumatske implikacije koje su mogle pridonijeti smrti osobe.Computed tomography (CT) was employed in the study of two adults’ traumata from Croatian bioarchaeology – a female from a secondary archaeological context (Zagajci) and male from a medieval burial complex (Zvonimirovo). Injuries were considered in reference to possible violent acts versus accidents. Our aim went two ways: an isolated Zagajci cranium with healed depressed fracture to the frontal bone (case 1), was investigated as to assess insight into a possible impact effect of the injury on the inner table. An isolated case from the early Zvonimirovo collection with healed left ulna/clavicle fractures and the mandibular tooth relic (case 2), was investigated as to obtain detailed radiological data on other possible (root) traumata. The female CT scans showed a depressed fracture penetrating the inner table – suggestive of aggressive blow to the forehead with hard-blunt object. The male CT scans generated unhealed (perimortal) left maxillary root fractures. Different time implications suggested by antemortal/perimortal traumata offer alternative traumatic scenarios for the male: traumata could be sustained in (different time) accidents due to the absence of (antemortal/perimortal) cranial bone traumata; however in terms of the medieval context one cannot exclude the two-step scenario whereby repeated injuries to the left body side could be suggestive of several episodes of violence as follows: firstly a man could sustain a blow to the left forearm raised in defense; possibly co-occurring fractured clavicle might be suggestive of the fall that followed. Different time blow to the chin, whereby the lower teeth could violently hit the upper causing indirect (perimortal) root fractures, might be suggestive of posttraumatic implications accounting for the death of individual