Etički i pravni aspekti zaštite vulnerabilnih skupina: međunarodni i nacionalni normativi

Vulnerabilne skupine predstavljaju posebno ranjive kategorije osoba kojima je uslijed specifičnih razlika života potrebna dodatna podrška, te su kao takva zaštićena pravnom regulativom i etičkim normativima u području pružanja zdravstvene zaštite. Danas se u regulaciji kliničkih ispitivanja u vulnerabilnu skupinu svrstavaju osobe koje nemaju pravnu sposobnost dati pristanak ili osobe koje nemaju sposobnost donošenja odluka, a nerijetko se uključuje i eksploatirana populacija – osobe koje su iz nekog razloga u poziciji da mogu biti zloupotrijebljene (studenti medicinskih fakulteta, zaposleni u farmaceutskoj industriji, izbjeglice, zatvorenici, vojnici ili HIV pozitivne osobe). Problemi oko uključivanja ranjivih i posebno osjetljivih skupina u klinička ispitivanja nisu prestali ni u današnje vrijeme, pa ćemo u ovom radu iznijeti samo neke od “paradigmatskih” slučajeva. Cilj ovog istraživanja je deskriptivnom metodom ispitati regulativu zaštite vulnerabilnih skupina s etičkog i pravnog aspekta. Sagledavanjem regulative na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini i međunarodnih normativa i dokumenata EU-a dolazimo do zaključka da unaprjeđenjem zdravlja stanovništva i smanjenjem nejednakosti u zdravlju štitimo sve oblike vulnerabilnosti