ŽUPNA KUĆA KAO DOM

U cjelini prostornog totaliteta ovozemaljskog postojanja, u zbroju što ga čini priroda i ljudska ruka, pejsaž i kuća, pojam doma karakteriziran je, nasuprot širokim i otvorenim vanjskim prostorima svijeta u kojemu živimo, unutrašnjim prostorom ljudskosti. Dok su ulice, trgovi, livade i proplanci vanjski otvoreni prostori prebivanja, dom je unutrašnji zatvoreni prostor stvoren čovjekovom rukom da bi u njemu upravo taj čovjek našao egzistencijalni prostor svoga života i rada. Dom je, prema tome, u samom svom pojmovnom značenju duboko ljudski, napravljen od strane čovjeka za čovjeka. Župnikov je dom, osim toga, i mjesto na kojemu se događa bliski kontakt predstavnika Crkve i njegova puka, produženi krak crkvenog prostora koji je već davno definirao sv. Augustin formulacijom «oduhoviti sebe znači oblikovati sebe». Tu sintagmu možemo i okrenuti: oblikovati sebe znači oduhoviti sebe. Oblikovanje životnog prostora postaje time ne samo mogućnost već obveza onoga čiji je zadatak usmjeravati i pomagati život