Prospektivna perspektiva: vizualna antropologija i/kao nematerijalna kulturna baština u Srbiji

Although only recently recognized by the Serbian government (in 2010), intangible cultural heritage constitutes an indispensable part of anthropological research programs in Serbia. We juxtapose current Serbian national and socio-anthropological practices toward ICH and discuss the importance of these practices for the safeguarding of this heritage. Furthermore, we focus on visual anthropology and visual ethnography to explore the possibilities, benefits and limitations of visual technologies in the safeguarding process. Last, we apply the idea of the humanities and social sciences as ICH (and not only the organized exploration of it) to visual anthropology in order to merge the gap between the decontextualization of ICH and its safeguarding.Premda je srpska vlada tek 2010. godine priznala nematerijalnu kulturnu baštinu kao pojam, ona je nezaobilazan dio antropoloških istraživačkih programa u Srbiji. U ovome radu uspoređujemo postojeće srpske nacionalne i socioantropološke prakse prema nematerijalnoj kulturnoj baštini te raspravljamo o važnosti tih praksi za očuvanje same baštine. Nadalje, kroz prizmu vizualne antropologije i vizualne etnografije proučavamo mogućnosti, prednosti i ograničenja korištenja vizualnih tehnologija u postupku očuvanja te baštine. Najzad, na vizualnu antropologiju primjenjujemo shvaćanje humanističkih i društvenih znanosti kao nematerijalne kulturne baštine (a ne samo kao organiziranog istraživanja te baštine), čime nadilazimo jaz između dekontekstualizacije nematerijalne kulturne baštine i njezina očuvanja