UTJECAJ ODZIVA PLITKO TEMELJENE ARMIRANOBETONSKE OKVIRNE KONSTRUKCIJE NA LIKVEFAKCIJSKI POTENCIJAL TLA

Nakon katastrofalnih posljedica potresa na Aljasci i u Niigati 1964. godine, Seed i Idriss su razvili i objavili metodu za procjenu otpornosti tla na likvefakciju pod nazivom „pojednostavljeni postupak“. Dugo vremena se smatralo kako prisutnost građevine smanjuje opasnost od pojave likvefakcije, no nakon nedavnih potresa (Kobe 1995. i Kocaeli 1999.) uočeno je kako se likvefakcija pojavila ispod temelja građevina, iako nije došlo do njezinog pojavljivanja na slobodnim površinama tla u okolici građevina. U ovome radu analiziran je i uspoređen likvefakcijski potencijal tla neopterećenog objektom i tla ispod građevine, za dva profila relativno mekog tla u Osijeku pri djelovanju dva potresa različitog frekventnog karaktera i magnitude. Linearno-elastične analize vremenskim zapisom provedene su koristeći računalni program SAP2000 za slučaj neopterećen objektom i za slučaj prisutnosti i utjecaja odziva plitko temeljene armiranobetonske okvirne konstrukcije. Dodatno su prikazani i osnovni dinamički odzivi same konstrukcije u interakciji s tlom, te je dana kratka usporedba s općeprihvaćenim modeliranjem apsolutno krutih oslonaca konstrukcije