L`ARREDO PLASTICO ALTOMEDIOEVALE DELLE CHIESE DI EQUILO (JESOLO)

Od 1954. do 1987. godine na lokalitetu Le Mure u Jesolu kod Venecije u više navrata su provedena arheološka istraživanja i sondiranja na dva položaja. Na sjevernom rubu srednjovjekovnog naselja Equilo, koje se prvi put spominje 829. godine, ubicirana je crkva po hagionimu S. Moro (Samoro). Tu je pronađena mala bazilika iz 6.-7. stoljeća s upisanim apsidama, od kojih je središnja četvrtasta, a bočne polukružne, dok je brod u unutrašnjosti raščlanjen pilastrima i lezenama. Pronađeni su pluteji s pleternim ukrasom . Na drugom po1ozaju na prostoru velike romaničke katedrale S. Maria Maggiore, koja se u izvorima prvi put spominje 1060. godine, otkriveni su ostaci male bazilike s narteksom, mozaičnim pavimentom i tri upisane apside od kojih središnja izbija sa začelnog zida kao u bazilici na Piazza della Corte u Gradu. Terminus post quem za dataciju crkve početkom 7. stoljeća jest Teodorikov novčić pronađen u temeljima. U zidove romaničke katedrale bili s u ugrađeni ulomci kamenog namještaja s početka 7. stoljeća. lspod su pronađeni ostaci ranokršćanske apside crkve iz 5. stoljeća koja je imala veći perimetar te s u na njenim zidovima dijelom temeljeni zidovi druge crkve odnosno romaničke katedrale. Prema tragovima na mozaiku druge crkve možemo pretpostaviti da je arkatura od tri stupa podržavala četiri luka. Medu brojnom kamenom plastikom ove crkve ističu se kameni stupovi i kapitel i koji se kao gruba reinterpretacija korintskog kapitela pojavljuju krajem 9. i tijekom 10. stoljeća u čitavoj sjevernoj Italiji. Manji kapiteli, četvrtasti pilastri ukrašeni pleterom , fitomorfnim i florealnim motivima i ulomci pluteja pokazuju da je uređenje unutrašnjosti crkve cjelovito provedeno vjerojatno u 9. stoljeću. Jesolo čini homogeni kulturni sloj s drugim naseljima lagune (Cittanova, Caorle, Torcello, Lio Maggiore i Ammiana) gdje se tijekom šest do sedam stoljeća ispoljavaju oni likovni elementi , prepoznatljivi u bazilici u Torcellu, Gradu i u interijeru crkve sv. Marka u Veneciji. U tom se civilizacijskom krugu povezuju arhitektonski oblici i zidne dekoracije u tradiciji kasne antike sjevernog Jadrana s ikonografskim utjecajima mozaičnih ukrasa i kamenog namještaja iz unutrašnjosti ltalije