U klasičnoj političkoj i političko-ekonomskoj teoriji opozicija tradicionalnog i modernog postavljena je u samom shvaćanju kretanja političkih i društvenih tijela te moći njihovih promjena - spram antičkog i medievalnog shvaćanja. U suvremenoj znanosti, trajanje i "promjena", napose politički - koji su ključni posredovani moment ukupnog razvoja i promjene - često su shvaćeni samo modernizacijski a ne i kao temeljna transformacija svake političke zajednice (polity). To otežava političko djelovanje i njegovu kompleksnu strategiju. Strategija promjene mora uključiti "izbor" u ocjenama vlastitog stanja i stanja referentne okoline, njihovih predvidivih eksternih i internih promjena, te različitih opcija i njihovih alternativnih scenarija u križa...