NATO, Partnership for Peace - Position and Prospects of the Countries of Europe\u27s East and South-East

Za četrdeset pet godina postojanja NATO je doživio značajnu evoluciju. Ona se odigravala, kako pod utjecajem promjena koje su se dešavale unutar samog Saveza povećanjem broja država članica, promjenama u njima i njihovim međusobnim odnosima, tako i utjecajem vanjskih činitelja kroz kretanja u međunarodnim odnosima uopće i posebno u suprotnom bloku. Završetak hladnog rata i raspad Varšavskog ugovora početkom devedesetih godina, stavili su NATO pred nove izazove, posebno u odnosu na zemlje istočne i jugoistočne Europe, te Rusiju. Usvajanje dokumenta "Partnerstvo za mir" početkom 1994. godine, kao platforme za odnose sa zemljama "nove demokracije", te njegovo potpisivanje od strane 26 zemalja, značilo je prihvaćanje koncepcijskog dokumenta europske sigurnosti na pragu 21. stoljeća. Tim dokumentom se demokratskim državama izvan NATO-a daju mogućnosti suradnje s njegovim političkim i vojnim tijelima i otvaraju perspektive za primitak u punopravno članstvo. Prema redovnim kriterijima, Hrvatska i Bosna i Hercegovina mogu računati na ulazak u "Partnerstvo za mir" tek nakon što riješe probleme unutarnjih sukoba i sporove sa susjedima, i to političkim sredstvima. Međutim, ovisno o daljnjem razvoju događaja u istočnoj i jugoistočnoj Europi, moguće je uvođenje Hrvatske u "Partnerstvo za mir" ubrzanim režimom.The cessation of the Cold War and the desintegration of the Warsaw Pact in the early ninties confronted NATO with new challenges, particularly in relation to the countries of Europe\u27s East, South-East and Russia. The fact that the document "Partnership for Peace" was adopted at the start of 1994 and that it was signed by 26 countries meant the overall acceptance of the conceptual document of European security on the threshold of the 21st century. This document provides democratic countries outside NATO with the possibility of cooperating with its political and militiary bodies and paves the way for their full membership. If regular criteria were applied, Croatia and Bosnia and Herzegovina could count on joining the "Partnership for Peace" only after they have resolved internal conflicts and frictions with their neighbours by political means