Autor analizira bitne sastojke kršćanskog socijalnog učenja i njihov odnos prema problemima uređenja suvremenog društva. Kršćansko je učenje univerzalno i stoga nužno nadstranačko. Polazište kršćanskog promišljanja društva jesu ideje prirodnog reda i prirodnog prava koje utemeljuju zahtjev za nepovredivosti osobe. Ljudska prava impliciraju i etičku obvezu: zabranu eksploatacije i licemjerja te priznanje ravnopravnosti pojedinaca. U odnosu na pojedinca društvo je akcidencija koja nema supstncijalnu realnost: ono je tek skup odnosa među osobama. Društvo je ipak pojmljeno kao autonomno i pluralno. Ono razvija vlastitu dinamiku i proturječja što zahtjeva svjesno nastojanje oko održavanja društvene ravnoteže. Zbog toga je u društvu nužno posredo...