Rad propituje neke aspekte odrastanja djevojaka sa psihičkim smetnjama u ruralnim krajevima kontinentalne Hrvatske u prvom desetljeću nakon završetka Prvog svjetskog rata. Pritom se misli na djevojke u fazi sred¬nje i kasne adolescencije liječene u Zavodu za umobolne u Stenjevcu, danas Klinici za psihijatriju Vrapče. U radu se iz kulturnoantropološkog rakursa analiziraju izdvojena pojedinačna iskustva njihovih neostvarljivih ljubavnih veza s muškarcima u odnosu na tradicionalna očekivanja o (ne)prihvatljivoj femininosti. Također, sagledava se zavodska svakodnevica djevojaka sa psi¬hičkim smetnjama u kontekstu njihovih aktivnosti organiziranih u sklopu radne terapije. Prema dosadašnjem istraživanju, pretpostavlja se da su znako¬vi emocionaln...