Društvene epistemičke nejednakosti, redundantnost i epistemička pouzdanost u upravljanju

In this paper I argue that social epistemic inequalities, exemplified by expert structures and their introduction into various social and political processes, may be a collective epistemic virtue only if they are discovered under the conditions of free possibility of redundant disagreement. In the first part of the paper, following Snježana Prijić Samaržija’s work in Democracy and Truth, I explicate the epistemic value of social epistemic inequalities, and address the epistemic defectiveness of both the complete social disregard for any expertize (flat epistemology) and the rule of experts. In the second part of the paper, I argue that social epistemic inequalities governing a large and complex population of epistemically suboptimal agents may be a collective epistemic virtue, reflective of discovery of epistemically reliable processes, if they can be contested and, in principle, withstand redundant disagreement.Centralna teza ovog članka je da društvene epistemičke nejednakosti, oprimerene stručnjačkim strukturama i njihovim uključivanjem u razne društvene i političke procese, mogu biti kolektivne epistemičke vrline samo ako su otkrivene pod uslovima slobodne mogućnosti suvišnog neslaganja. U prvom dijelu članka, slijedeći rad Snježane Prijić Samaržije u Democracy and Truth, ekspliciram epistemičku vrednost društvenih epistemičkih nejednakosti te pritom poseban fokus posvećujem razradi teze jednake epistemičke defektivnosti vladavine stručnjaka i potpunog društvenog neuvažavanja bilo kakve ekspertize (tzv. flat epistemologija). U drugom delu članka argumentiram da društvene epistemičke nejednakosti u kontekstu upravljanja velikom i kompleksnom populacijom epistemički suboptimalnih agenata mogu biti kolektivna epistemička vrlina, koja reflektuje otkrivanje epistemički pouzdanih procesa, tek ako te nejednakosti mogu biti izazvane i, u principu, „preživljavaju“ suvišno neslaganje