The Independent Culture Scene of the City of Zadar: the Right to Space as a Precondition of Functioning

Polazeći od dugogodišnjeg nedostatka adekvatnih fizičkih prostora za djelovanje raznih organizacija i inicijativa zadarske nezavisne kulturne scene te shvaćanja prostora kao iznimno vrijednog resursa, ovim radom težilo se detektiranju percepcije reperkusija dominantnih mehanizama prostornog upravljanja po djelovanje ovog kulturnog polja. Stavljajući naglasak na perspektive samih aktera nezavisne scene, istraživanjem se ujedno pokušalo opisati i razumjeti položaj i uloge pojedinih tipova urbanih aktera u društveno-kulturnom razvoju grada Zadra, pri čemu je konceptualni okvir proizišao iz tradicije kritičke urbane teorije i promišljanja autora poput Henrija Lefebvrea i Michela Bassanda. Naslanjajući se na epistemološku poziciju društvenog konstruktivizma i upošljavajući kvalitativnu metodologiju, istraživanje se temeljilo na provedbi polustrukturiranih intervjua. Iako se prvenstveno težilo zahvaćanju aktera nezavisne kulturne scene, istraživanje je u konačnici uključilo i nekolicinu predstavnika javne uprave, što je omogućilo stjecanje kompleksnijeg uvida u teme od interesa. Rezultati istraživanja ukazuju na izostanak uzajamnog razumijevanja i dijaloga – kako unutar same scene, tako i u njenim odnosima s političkim elitama, te nesumjerljive perspektive priželjkivanog smjera razvoja grada. U svjetlu prevladavajućeg naglaska na tržišnoj vrijednosti postojećih prostornih resursa, turizmom potpomognutog nestajanja dostupnih javnih prostora i (trajno) privremenog karaktera fizičkih prostora koje nastanjuje, nezavisna kulturna scena suočava se s nužnošću grčevite borbe za vlastito pravo na grad.Taking as its starting point the long-lasting lack of adequate physical spaces that the various organizations and initiatives of the independent cultural scene of the city of Zadar are confronted with and the understanding of space as an exceptionally valuable resource, this thesis aimed to detect the perception of the dominant spatial governance mechanisms’ repercussions for the scene’s functioning. Placing an emphasis on the cultural actors’ perspectives, its ambition was to describe and understand the various types of urban actors’ positions and roles in the sociocultural development of the city of Zadar. In doing so, the research drew its conceptual framework upon the tradition of critical urban theory and the work of authors such as Henri Lefebvre and Michel Bassand. Methodologically wise, the research employed a social constructivist stance and a qualitative approach in the form of semi-structured interviews. Although it primarily targeted the members of the scene’s organizations and initiatives, the research also included several representatives of the public sector, thus enabling a more complex insight into topics of interest. The results indicate the lack of mutual understanding and dialogue – both within the scene and in its relations with the political elites, as well as conflicting perspectives regarding the desirable directions of the city’s development. In the light of the prevalence of the exchange-value aspect of existing spatial resources, the tourism-fuelled erosion of accessible public spaces and the (lastingly) temporary character of the places it inhabits, the independent cultural scene is facing a necessity of a fierce struggle for its right to the city