Representation of women artists in literature of art

Kao tema vodilja ovog rada bila je zastupljenost likovnih umjetnica u literaturi o likovnoj umjetnosti. Ako samo malo proučimo literaturu o povijesti umjetnosti, brzo se može doći do konstatacije da prije 19. stoljeća nema baš zabilježenih ženskih imena u povijesti umjetnosti. No morali smo otkriti zašto je to tako. Kako povijest umjetnosti, odnosno i sama likovna umjetnost, prati kulturno povijesna zbivanja svog vremena morali smo nešto reći o položaju žena općenito u društvu toga doba. Jasno je dokazano da je u prošlosti položaj žena bio vrlo nepravedno ponižavajući. Dakako, to se odrazilo i na svijet umjetnosti, pa tako i likovne umjetnosti. U prvoj značajnijoj literaturi o povijesti umjetnosti H.W.Jansena iz 1962. godine nije bila predstavljena niti jedna žena. Kada smo se već zapitali da li je bilo žena umjetnica u to doba, shvatili smo da su „skrivene“ u povijesti. Ženama je onemogućeno školovanje, te se smatralo da nemaju niti moć rasuđivanja kao muškarci, a kamoli talent za likovnu umjetnost. Čak i u tim uvjetima velike umjetnice iz povijesti stvarale su svoja umjetnička djela, samo su ta djela bila objavljivana pod imenom muškarca, npr. majstora radionice, ili nedovoljno čuvana da odole „zubu“ prošlosti, ili jednostavno sakrivena. Tek rijetke umjetnice došle su do izražaja dovoljno da postanu zabilježene. Borba protiv tako nepravednih uvjeta u kojim stvaraju žene umjetnice uvijek je postojala, pa bila ona u vidu malih izložbi u salonima pametnih, ali utjecajnih žena, koje su mladim umjetnicama bile pokroviteljice, bilo u obliku različitih udruga i organizacija samih žena. Važno je spomenuti prvu veliku svjetsku izložbu radova žena umjetnica pod nazivom Woman artists ili u prijevodu Žene umjetnice: 1550.-1950.koja je odlučila, ne samo pokazati radove žena umjetnica, već na taj način utjecati na svjetsku javnost o slaboj pojavnosti žena na takvim izložbama. Zbog povijesnog položaja žena, uskoro se u svijetu javlja feminizam, kao društveni pokret, koji između ostalog obuhvaća i povijest umjetnosti kao mjesto političke borbe od velikog značaja, pa krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, počinje feminizam u djelokrug umjetnosti. Feministička likovna kritika koja se fokusira na povijest umjetnosti, postaje feministička povijest umjetnosti. U okrilju takve ideje nastaje pokret Guerilla Girls osnovane 1985. godine u New Yorku. Skupina je to anonimnih umjetnica, koje se ironijom i humorom, glasno i provokativno, bore da bi ukazale na to da je žena umjetnica još uvijek „zapostavljena“ u svijetu umjetnosti, naspram svojih muških kolega. Kako bi izmijenili takvu situaciju, dakako pomaže i sama transparentnost žene umjetnice, iz kog razloga se u ovom radu predstavljaju tri, više ili manje poznate, umjetnice iz karlovačkog područja. Anketa je također pokazala da su ljudi svjesni slabe pojavnosti žena umjetnica, ne samo u povijesti likovne umjetnosti nego i dan danas, kao i intervjui s dvoje likovnih umjetnika današnjice. Iz tog razloga, u ovom radu, dolazimo do zaključka da je presudno konstatirati nedostatke prošlosti i mijenjati ih. Ženi umjetnici treba dati zasluženo mjesto u literaturi povijesti umjetnosti, ali ne kao „spomenik“ prošlosti, nego kao temelj daljnjem razvoju budućih umjetnica.Guiding theme of this work was representation of women artists in fine arts literature. If we research literature about the history of art just a little bit, we can quickly come to a conclusion that before the 19th century there were not many acclaimed women artists in the history of art. But we must find out why that is. Art history and fine arts itself are following cultural and historical events of their era, so we had to say something about women’s position in society in that time. It was clearly proven that the position of women was unfairly degrading. Of course, it reflected on the world of art and fine art too. In the first significant literature of art history, written by H.W. Jansen in 1962., there were no women represented as artists. And when we asked ourselves are there any women artists in that era, we realized they are “hidden” in history. Education for women was not possible and it was considered they had less power of judgment than a man, let alone a talent for fine arts. Even in those conditions, great artists from history created their artworks which were published under a male name, for example a workshop masters name, or were not protected enough to stay relevant with the passage of time. Also, some simply stayed hidden. Only in rare instances women artists became noticeable enough to be acknowledged. Fight against these unrighteous conditions in which women artists created was always present, whether through some small exhibition in showrooms of some smart but influential women who were sponsors to the young artists, or in shape of different associations and organizations guided by women. It is important to mention first major world exhibition of work of women artists under the name Woman artists: 1550.-1950. which decided not only to show women artists work, but to influence the public about the low percentage of women in those kinds of exhibitions. Considering the position of women in history soon feminism started occurring in the world. It occurred in the form of a social movement which, among other things, included history of art as a place of political battle of great importance, so in the late 60’s and the beginning of the 70’s feminism starts in the domain of art. Feminist art critique that focuses on history of art became feminism art history. In the shadow of that idea a movement is created called Guerilla Girls, established in 1985. in New York. It is a group of anonymous women artists who are fighting through the irony and humor, loudly and provocatively to indicate on the fact that women artists are still “neglected” in the world of art as opposed to their male colleagues. To rectify that kind of situation, transparency of women themselves surely helps, which is the reason why there are three, more or less known, artists represented in this work from the Karlovac region. Also, a poll as do the interview with two artists of today, showed that people are aware of the low appearance of women artists not only in earlier history of art but also today, And for that reason, in this work we come to the conclusion that it is crucial to ascertain the shortcomings and better them. Woman artists should have an earned place in literature of art history, not as a “placeholder” in history, but as a foundation for further development of aspiring artists