SATISFACTION OF PARTICIPATING IN A GROUP THERAPY FOR PTSD

Cilj: Utvrditi stupanj zadovoljstva grupnim tretmanom PTSP-a provedenim u Regionalnom centru za psihotraumu KBC-a Split; procijeniti učinkovitost različitih vrsta liječenja; te ispitati postoje li razlike u zadovoljstvu sudjelovanjem u grupnom tretmanu između ispitanika koji su se uključili na prijedlog zdravstvenog osoblja, bližnjih i onih koji su se uključili u terapiju na vlastiti zahtjev. Metode: Ispitivanje je provedeno na ukupno 60 sudionika koji su bili podijeljeni u dvije psihoterapijske gupe tako da je u svakoj sudjelovalo po 30 ispitanika. Svi ispitanici bili su liječeni grupnim tretmanom u Regionalnom centru za psihotrauma KBC-a Split u trajanju od mjesec dana. Istaživanje je provedeno tijekom lipnja 2016. god. pomoću upitnika. Prikupljeni podaci uneseni su u Microsoft Excel i obrađeni u SPSS 19.0 programu. Za obradu podataka je korišena deskriptivna statistika, Kolmogorov Smirnov test i ANOVA. Rezultati: Medijan liječenja ispitanika psihoterapijom je iznosio 11,5 godina, a kao najveću pomoć u savladavanju simptoma navode individualnu psihoterapiju. Najviše ispitanika se u grupnu psihoterapiju uključilo na prijedlog zdravstvenih djelatnika (n=35), a najmanje ih se uključilo na vlastiti zahtjev (n=10). Stupanj zadovoljstva grupnom terapijom iznosio je 88%. Ispitanici su najvećim brojem bodova (n=52) izdvojili tvrdnju: „na grupi se osjećam prihvaćeno“ te „ponovno ću ići u grupu“ (n=51). Kolmogorov Smirnov testom ispitano je postoji li razlika među ispitanicima koji su se u grupu uključili na prijedlog zdravstvenih djelatnika, prijatelja i obitelji te onih koji su došli na vlastitu inicijativu. Iako dobivene aritmetičke sredine ukazuju na veće zadovoljstvo onih koji su se samovoljno uključili u grupnu terapiju, ipak nije bilo statistički značajne razlike (F=1,39; p<0,05). Zaključak: Stupanj zadovoljstva grupnim tretmanom je bio veći od 70% čime je potvrđena glavna hipoteza. Možemo reći da je u grupi ostvaren terapijski odnos te da ispitanici smatraju kako im grupa pomaže. Više od 60% ispitanika bilo je uključeno na prijedlog zdavstvenog osoblja, te se kao pomoć u nošenju sa simptomima najviše navode obje vrste psihoterapije i lijekove. Taj podatak potvrđuje prvu hipotezu. Treća hipoteza ovoga istraživanja jedina nije potvrđena. Svi ispitanici su bili u visokoj mjeri zadovoljni grupnom terapijom, iako nas aritmetičke sredine dobivene u odnosu na način priključivanja u grupni tretman navode na postojanje većeg postotka zadovoljstva u skupini ispitanika koji su se samovoljno uključili u grupnu terapiju. Potrebno je provesti istraživanje na većem broju ispitanika. Te utvrditi razloge mogućeg zadovoljstva i nezadovoljstva terapijom.Aim: Determine percentage of satisfaction with the group therapy among war veterans that were treated in the Regional center for psychotrauma at Hospital in Split; assess the effectiveness of diferent kinds of treatement; determinig possible differences in satisfaction with group therapy between veterans who came to group therapy on their on and those who came becouse of their family and friends or becouse of their health providers. Method: The research has been conducted in June 2016. on 60 participants who were in two groups with 30 patients. All participants were treated at the Regional center for psychotrauma in Split. The therapy lasted one month and the satisfaction of treatment was measured with questionnaire. Data collected from the survey was entered into a Microsoft Excel spreadsheet and was proccesed in SPSS 19.0 program. For processing, descriptive statistic, Kolmogorov Smirnov test and ANOVA were used. Results: Measures of central tendency show that participants were treated with psychoterapy 11,5 years for PTSD. They think individual psychoterapy helped them the most in reducing their simptoms. Most participants joined the group becouse of their health providers (n=35) and the smallest number of them where included on their on request (n=10). The total percentage of satisfaction with group therapy was 88%. Participants marked the statement: „i fell accepted by the group“ whit most points (4,15±0,89) and the statement „i will participate in a group treatment again“ as second (4,2±0,93). Kolmogorovʹs Smirnov test was used to establish possible differences between participans. There were no statisticly relevant diferences among the participants in the satisfacition of group therapy (F=1,39; p