Velika špilja u Permanima

Prvi speleolozi koji su istraživali Veliku špilju u Permanima bili su članovi of CAF (Club Alpnio Fiumano) iz Rijeke. Oni su istraživali špilju od 1921. godine i dali su joj ime it “Grotta a meriggio del casello ferroviario di Permani”. Zahvaljujući njima sada imamo nacrt desnog kanala špilje u duljini od 222 m (naša mjerenja kažu da je duljin 215 m), iako nisu napravili nacrt lijevog kanal, možda zato jer ga nisu istražili ili jednostavno za njega nisu napravili nacrt. Nakon Drugog svjetkog rata, točnije 1960. godine, špilju, uključujući i lijevi kana, istraživali su M. Malez i V. Božić. Istraženo je i nacrtano još 170 m. To je činilo ovu špilju trećom najdužom na Kvarneru nakon Kaverne u tunelu Učka (1490 m) i Šparužne jame (530 m). Članovi Speleološkog društva Estavela došli su do prvih informacija o špilji zahvaljujući jednom od članova koji je pronašao sve podatke i talijanski nacrt u publikaciji „Liburnia“ i predložio njeno istraživanje. U špilju su ušli 1998. godine. Dosegli su prvu dvoranu u kojoj su našli ogromne količine mokrog kokošjeg perja koje je u potpunosti zablokiralo put za dalje i ubilo volju za nastavak istraživanja. Tek 2001. godine špilja su ponovno posjetila 2 člana spomenutog Društva. Uspješno su odblokirali prolaz, nazvali ga „Chicken butt“ (“Kokošje prkno”), i otvorili put novim istraživanjima. Velika špilja u Pernanima je razveden speleološki objekt, uglavnom fosilan, ukupne duljine 402,5 m i dubine 76 m, što ga čini trećim najduljim objektom Kvarnera