U doktorskom radu razvijen je vjerojatnosni model pomoću kojeg robot donosi odluke o svojem djelovanju putem fizičke interakcije s čovjekom. Klasifikacijom taktilnih podražaja na temelju kapacitivnog senzora, sile i prostornog položaja razaznaju se elementi i smisao interakcije. Kako bi model imao određenu autonomiju i mogućnost kretanja kroz prostor u sklopu istraživanja obrađen je problem prostornog kretanja. U sklopu istraživanja definirana je višekriterijska interpretacija radnog prostora u kojoj postoji distinkcija između objekata u okolini, čovjeka, ciljeva, samog robota te putanja robota. Model interakcije je oblikovan kao slijed radnji koje robot izvršava što u konačnici rezultira robotskim djelovanjem. Definiranje varijabli vjeroja...