A look at digital humanities: about phenomenon and process of visualization of cultural data

Doktorski rad bavi se mogućnostima vizualizacije kulturnih podataka, a s ciljem stvaranja ekspresivnih i prilagođenih formi proizvodnji znanja u kontekstu recentne ideje digitalne humanistike. Presner i Schnapp (2009) tvrde kako tiskani mediji više nisu jedini, izvorni ili normativni mediji u kojima nastaje znanje; tekst je stopljen u nove multimedijalne konfiguracije. Nove forme organiziranja znanja prepoznaju se u nazivima interaktivnih internetskih stranica, infografika, platformi proširenih stvarnosti, te za ovaj rad bitno – u digitalnim kolekcijama kulturnih zbirki. Ono što je zajedničko ovakvim načinima organizacije znanja jest pristup utemeljen na ideji da ako želimo iskoristiti veliku ekspresivnu moć digitalnih platformi - informacije moramo dizajnirati, odnosno vizualizirati. Pokušat ćemo teorijski i praktično argumentirati tezu, kako vizualizacija informacija generalno, a potreba razvijanja grafičkog kvalitativnog prikazivanja informacija u humanistici specifično, predstavljaju ključan diskurzivni element digitalne humanistike.This Phd study explores possibilities of information visualization of cultural collections, all in order to create more expressive and adjusted forms of knowledge production in the context of recent ideas related to the digital humanity. According to Presner i Schnapp (2009) print is no longer primarily, exclusive or normative media where the knowledge is produced; instead, the text is fused into new multimedia configurations. New forms of knowledge organization can be recognized in the titles of interactive web pages, infographics, augmented reality platforms and, for the purpose of this study extremely important, contemporary digital cultural and art collections. Common for such ways of knowledge an approach based on the idea that if we want to use the great expressive power of digital platforms - we have to design and visualize information. I will try to argue, theoretically and practically, that visualization of information in general, and, specifically, the need for developing graphically qualitative presentation of information in humanities, represent the key discursive element of digital humanity