Braking systems of commercial vehicles

Napredovanje kočnih sustava počelo je s pojavom prvih prijevoznih sredstava. Sve do pojave prvih vozila pogonjenih motorima s unutrašnjim izgaranjem nije postojala potreba za razvoj složenih kočnih sustava. Motori s unutarnjim izgaranjem omogućili su cestovnim vozilima daleko veće brzine kretanja od konjskih zaprega zbog čega se javila potreba za efikasnijim kočnim sustavima. Razvoj kočnih sustava krenuo je od složenih mehaničkih sustava koji nisu bili vrlo efikasni, i zahtijevali su relativno velike sile aktivacije kočnog sustava, što ih je činilo nepraktičnima. Uvođenje hidrauličkih sustava s pojačivačima sile kočenja i zračnih kočnih sustava značajno je olakšalo proces kočenja za vozača. U današnje automobile se u pravilu ugrađuju dvije vrste kočnica: disk i bubanj kočnice. Iako su kočni sustavi na putničkim i teretnim vozilima vrlo slični, postoje neke bitne razlike u njihovom radu, jer je masa puno veća kod teretnih vozila i mijenja se ovisno o količini tereta, pa se kočni sustavi moraju prilagoditi stupnju opterećenosti vozila da bi njihov rad bio optimalan. Zbog toga su razvijeni ARSK ventili (automatski regulator sile kočenja), koji kod teretnih vozila najčešće rade u sprezi sa zračnim kočnim sustavom. Razvojem elektronike, takve ARSK ventile zamijenio je EBS, sustav za elektroničko nadziranje kočenja