Vodi li namjera korištenja tehnologijom njezinoj stvarnoj upotrebi? Istraživanje sustava e-učenja među studentima u Maleziji

Ovaj rad ima za cilj istražiti problem o kojemu se već dugo raspravlja – vodi li namjera korištenja tehnologijom takvom stvarnom ponašanju u okruženju za e-učenje. Testiran je model koji je utemeljen na modelu prihvaćanja tehnologije korištenjem podacima prikupljenim putem strukturiranog upitnika. Upitnike su ispunjavali studenti dodiplomskih studija s različitih sveučilišta u Maleziji. Korištenjem metode parcijalnih najmanjih kvadrata utemeljene na modelu varijance strukturne jednadžbe taj je model postigao vrijednost prikladnosti od 0,602, što nadilazi graničnu vrijednost od 0,36 za značajnu veličinu učinka R2. Stoga je dao dovoljno argumenata da bi se globalno potvrdila valjanost metode parcijalnih najmanjih kvadrata. Sve navedene hipoteze čvrsto su potvrđene što se tiče namjere koja vodi stvarnoj upotrebi tehnologije, a tako je potvrđena i valjanost modela prihvaćanja tehnologije u e-učenju i u kontekstu zemlje u razvoju. Dalje se navode implikacije za stručnjake koji se bave razvojem softvera i za rukovodeće strukture sveučilišt