Trajnost 3D otiska na tekstilu

Tekstil je materijal kojem se danas povećava važnost i primjena u raznim drugim područjima i industrijama, osim modne, kao npr. automobilska industrija, arhitektura, svemirska industrija, medicina i druge, a primjenu je našao i u grafičkoj industriji. Iako se tekstil u grafičkoj industriji pojavljuje u raznim oblicima i za razne primjene, u ovom radu će se promatrati tekstil kao tiskovna podloga, odnosno mogućnost primjene aditivne proizvodnje direktno na tekstil. Aditivna proizvodnja je široki pojam koji obuhvaća sve tehnologije kojima se mogu izraditi trodimenzionalni objekti dodavanjem materijala sloj po sloj. To su relativno nove tehnologije koje su se razvile u kratkom roku, u usporedbi s tekstilom, a nastavljaju se razvijati te im se gotovo svakodnevno nalaze nove primjene. Jedna od tih novih primjena je već ranije spomenuta, aditivna aplikacija na tekstil, te je ona i tema ovoga rada. Korištena tehnologija aditivne proizvodnje je taložno očvršćivanje (FDM – Fused Deposition Modelling ili FFF – Fused Filament Fabrication), kojom se aditivno proizvodilo dvjema vrstama polimera (sintetski i bioplastični filamenti) na dvije vrste tekstilnih materijala: prirodno i sintetsko pletivo. Na spomenutim uzorcima simulirano je ubrzano starenje izlaganjem uzoraka utjecaju ksenonskog svjetla te je ispitana jakost adhezije tekstila i polimera prije i nakon simuliranog starenja, te čvrstoća plošnog tekstila s aditivno proizvedenim objektom. Dobiveni rezultati su definitivno jako dobra podloga za daljnje istraživanje dotične teme, ali i za početak uvoĎenja novih tehnologija u grafičku industriju kojima se izbjegava nepotrebna uporaba vode, energije i kemikalija, te minimalizira otpad, sve u svrhu ekološke održivosti i produktivnosti