Ambalaža kao sekundarna sirovina

Otpad je jedan od najvažnijih problema suvremene civilizacije i središnji problem zaštite okoliša. Pri tome treba naglasiti da otpad nije smeće tj. gomila neodgovorno odbačenih, često vrlo dragocjenih, a sada više neiskoristivih otpadnih tvari. Otpad se razlikuje od smeća upravo po tome što se od njega mogu iskoristiti tvari i energija u istom ili nekom novom proizvodnom procesu. Suvremene tehnike omogučavaju potpuno iskorištavanje gotovo svih vrste i količina otpada. Najučinkovitiji način pravilnog gospodarenja otpadom je i najteži, ali po okoliš najefikasniji – uvođenje principa čistije proizvodnje tj. minimaliziranje otpada na mjestu njegova nastanka što je, na žalost, u Hrvatskoj rijedak slučaj, pa se otpad često gomila na uređenim ili neuređenim deponijima ili „divljim“ odlagalištima otpada. U Hrvatskoj ima sve više otpadne ambalaže, u komunalnom otpadu ambalažni otpad zauzima 25-30% masenog udjela, a 50% volumno, što predstavlja veliko opterečenje za odlagališta otpada. Ipak, u Hrvatskoj su u posljednje vrijeme poduzete odgovarajuće mjere za što učinkovitije prikupljanje i zbrinjavanje ambalažnog otpada. On se zbrinjava po Pravilniku o ambalaži i ambalažnom otpadu, a mjere gospodarenja podrazumijevaju sakupljanje i obrađivanje ambalažnog otpada