Informacijske tehnologije i edukacija

Razvoj računala nezaustavljivo mijenja pristup svim elementima znanstveno-tehničkih disciplina. Raskorak klasične forme i modernih sadržaja sve više dovodi u pitanje tradicionalno poimanje prenošenja znanja. Možda više nego bilo koja druga, grafička djelatnost ima priliku i obavezu implementirati svaku dostupnu inovaciju u sustav informiranja i edukacije. Kao što su stoljećima tiskovine zadovoljavale većinu civilizacijskih potreba za razmjenom podataka, u posljednjih nekoliko godina elektroničko okruženje uvodi mnoštvo različitih medija baziranih na virtualnim tehnologijama koje odgovaraju svim zahtjevima naprednog i učinkovitog informiranja. Računalna grafika i vizualni dizajn, animacija, digitalna fotografija, interakcija korisnika i tehnologije te mnoštvo specijaliziranih oblika, procesa i funkcija definiraju pojam multimedije. Sve ono što ljudsko znanje ili mašta mogu osmisliti, multimedija može učiniti pristupačnim gotovo svakom ljudskom osjetilu. U takvom okruženju razvoj računalnih tehnologija prirodno potiče uvođenje niza novih grafičkih formi tj. proizvoda. Elektroničke knjige, udžbenici ili enciklopedije dovode klasične grafičke forme u više stupanj percepcije dodirujući im nove dimenzije u, više ili manje naglašenom, sustavu «prividne stvarnosti». Time se pristup svakoj znanstvenoj materiji formira na bazi jedinstvenog prikaza prilagođenog potrebama korisnika. Modeliranjem grafičkih proizvoda u elektroničkom okruženju nizom računalnim, grafičkih alata i postupaka, svaki sadržaj postaje lako dostupan, fleksibilan u prihvatu i razumljiv