Semantika situlske ikonografije

Sadržaj situlske ikonografije prikazan je u epskoj tehnici scena koje slijede jedna drugu, a tek u svojoj cjelinite scene stvaraju narativ. Figuralni stil otkriva semantički karakter ove umjetničke ekspresije u razdoblju od kraja sedmog do četvrtog stoljeća pr. n. e., dok svoju inspiraciju crpi u stilskim elementima Bliskog Istoka, grčke arhaike i etruščanskog svijeta. Najčešći aspekti situlske ikonografije prikazuju bitne sfere života na području gdje se ta umjetnost pojavljuje. U tim prizorima željeznodobni čovjek prikazan je kao ratnik, sportski i muzički natjecatelj, jahač, lovac, on sudjeluje u ceremonijama banketa i žrtvovanja, kao i u erotskim prizorima, pokazuje nam se kao onaj koji odlazi na svoje Posljednje putovanje. Situlski lajtmotiv prije svega ritual koji je našao uporište u arhetipskoj simbolici koja se održala nepuna tri stoljeća. U tom dugom razdoblju svoje autentičnosti i uniformnosti, situlska umjetnost u svojoj dualnosti,kroz simboliku, ali i naraciju, predstavlja određene društvene vrednote aristokracije starijeg željeznog doba i njihov svjetonazor