Na barikadama - Antiratne demonstracije u Jugoslaviji

Gotovo pola stoljeća nakon što je uzdrmala svijet te istovremeno postala kultnom, danas je 1968. godina iscrpno obrađena – što u znanstvenoj, što u popularnoj sferi. Šezdesete su sa sobom donijele vjetar promjene u vidu globalnih studentskih nemira i građanske neposlušnosti, odbacujući obrasce konformnog ponašanja i konvencionalnih pogleda na svijet. Važan dio priče o 1968. bio je Vijetnamski rat, kojeg su svi diljem svijeta mrzili, te koji je uspješno pokrenuo lavinu nezadovoljstva na globalnoj razini. Jugoslavenski su studenti bili dio priče od samog početka, oponašajući metodologiju protestiranja sa Zapada, o kojem su bili obavještavani na dnevnoj bazi, no pritom nisu zaboravljali pružiti glas solidarnosti prema ideološki istovjetnim državama Istoka. Kako se Jugoslavija nalazila u specifičnom položaju – između Istoka i Zapada – tako je i politički pristup ratu u Vijetnamu funkcionirao pod bitno drugačijim uvjetima. Država je razumjela i podržavala borbu vijetnamskog naroda za neovisnost, no svakako nije htjela oštetiti dobar odnos sa SAD-om, upostavljen nakon raskida sa Sovjetskim Savezom 1948 godine. Antiratno raspoloženje moglo se osjetiti u političkim govorima, u medijima i popularnoj kulturi, a naposljetku i na ulici. Upravo iz tog razloga, kada su protesti protiv američke intervencije u Vijetnamu postali „preopasni“ za rukovodstvo Jugoslavije, situacija se morala smirivati nasiljem, i to u nekoliko navrata