Razvoj turizma u međuratnom Zagrebu

U međuratnom razdoblju država je u turizmu prepoznala potencijalnu gospodarsku dobit te je počela donositi brojne zakone i propise zbog kojih je turizam uskoro postao organizirana državna djelatnost. Zagrebačka Gradska uprava također je uočila da vlastitu baštinu može iskoristiti kao kulturni i ekonomski resurs pa je sve više truda ulagala u razvoj turizma. Odsjek za turizam, osnovan 1937. godine, propagirao je Zagreb u ostatku države i inozemstvu, financirao je objavljivanje oglasa i članaka u domaćem i stranom tisku, financirao je izradu reklama, brošura i plakata, subvencionirao je rad raznih društava i saveza te je poticao razvoj turističkih sadržaja. Strani turisti, koji su uglavnom dolazili iz Austrije, Njemačke, Italije, Engleske, Čehoslovačke i Mađarske, najviše su interesa pokazivali za hrvatsku seljačku kulturu, a najposjećeniji događaji bili su sajmovi i izložbe Zagrebačkog zbora, Tjedan kulture i Seljačke smotre. Zagrepčani su tijekom međuratnog razdoblja najčešće posjećivali svoju bližu i dalju okolicu – Medvednicu, Šestine, Samobor, Plješivicu, Gorski kotar, Plitvička jezera, obalu Jadranskog mora itd