The rhetoric of Croatian and Italian political discourse: analysis and comparison based on speeches delivered by prime ministers from 2008 until 2014

U demokratskim društvima politički govor temeljni je agens pri donošenju odluka. Zbog toga su govorničke vještine i retorika pojedinoga političara pod stalnim povećalom javnosti. Ovaj rad nastoji prikazati retorička obilježja hrvatskoga i talijanskoga političkog diskursa kako bi se uvidjelo postoje li razlike u retoričkoj i argumentacijskoj strategiji proizašle iz kulturne i zemljopisne pripadnosti govornika. Prvi dio rada predstavlja teorijsku pozadinu retorike i argumentacije političkoga diskursa, dok drugi dio obuhvaća metodologiju te analizu političkih govora. Analizirani su primjeri govora šestero političara koji su između 2008. i 2014. godine obnašali funkciju premijera u Hrvatskoj i Italiji. Pretpostavljeno je da će univerzalna retorička načela u političkom diskursu nadvladati geografske razlike te da će osnova govorničkoga umijeća biti jednaka u obje države. Rezultati analize upućuju na brojne sličnosti između hrvatskih i talijanskih političara, poglavito u argumentacijskim strategijama, ali se govornici međusobno razlikuju po učestalosti korištenja pojedine strategije kao i po odabiru strategije kojoj daju primat pri uvjeravanju. U analiziranim primjerima govornici veliku pozornost pridaju vlastitoj vjerodostojnosti i kredibilitetu. Stoga analiza potvrđuje važnost etosa kao temeljnoga sredstva uvjeravanja u političkom diskursu, a u kontekstu talijanskoga političkog diskursa relevantnu ulogu u uvjeravanju zauzima i patos. Učestala upotreba argumentacijskih pogrešaka te prisutnost retoričkih figura, napose metafore, izdvajaju se kao karakteristike zajedničke svim govornicima.In democratic societies, political discourse represents the main agent in decision-making. Therefore, oratory skills and the rhetoric of politicians are under constant public examination. The present thesis aims to determine rhetorical characteristics of Croatian and Italian political discourse in order to examine if there are differences in rhetorical and argumentative strategies deriving from cultural and geographic background of speakers. The first part of the thesis provides the theoretical background of rhetoric and argumentation in political discourse, while the second part presents the methodology and analysis. Speeches delivered by six politicians that served as prime ministers in Croatia and Italy from 2008 until 2014 were analyzed. Fundamental rhetorical principles in political discourse shall overcome the geographical differences and outlines of oratory skills shall be equal in both countries. Results of analysis point to numerous similarities between Croatian and Italian politicians, mostly in argumentative strategies, but speakers differ in frequency of use of a particular strategy, as well in strategy chosen as priority in persuasion. Analyzed speakers pay great attention to their credibility. Therefore, the analysis confirms a great importance of ethos as the main persuasion mode in political discourse. In the context of Italian political discourse, there is also a relevant importance of pathos. Frequent use of fallacies and rhetorical figures, remarkably metaphor, are characteristics noticed as common to all speakers