Medieval urbanism of the Ancient city of Zadar in Dalmatia

Notre travail montre l’urbanisme de la ville de Zadar en Dalmatie, soit le développement de ses contenus urbains de ses débuts à l’Antiquité jusqu’à l’an 1409. Notre analyse urbanistique repose avant tout sur les monuments et autres vestiges matériels. Les sources historiques pertinentes furent bien évidemment prises en compte. Nous avons présenté la construction architecturale au cours de quatre périodes : Antiquité, Antiquité tardive, Haut Moyen Âge et Moyen Âge central et tardif. Pour chaque période, nous avons présenté les constructions de Zadar en quatre catégories distinctes d’après leur type d’architecture : fortifications, architecture profane publique, architecture profane privée et architecture sacrée. Les vestiges matériels liés à l’infrastructure de la ville furent également présentés (chaussées, canaux d’évacuation, etc.) Le développement de Zadar, à savoir la transformation de son urbanisme, fut analysé au travers de plusieurs époques en lien étroit avec la périodisation des événements historiques survenus sur la côte orientale de l’Adriatique. La période protohistorique fut également prise en compte. Notre analyse montre que la période antique définit le réseau orthogonal de voies de la cité. La construction intensive du Moyen Âge donna à la ville une physionomie urbaine qui conserva sur presque toute la surface de la cité les éléments principaux de l’urbanisme antique.This dissertation presents an analysis of the urbanism of the city of Zadar in Dalmatia, the development of the city and its urban contents from its beginnings in Antiquity until 1409. The urban analysis is based primarily upon the various surviving monuments and remnants. Relevant historical sources have also been taken into account. The different elements have been classified and presented according to four historical periods: Antiquity, Late Antiquity, Early Middle Ages, High and Late Middle Ages. Within each period, Zadar's buildings are categorised according to four typologies: Fortifications, Public Secular Structures, Private Secular Structures and Sacred Buildings. The remains of the city's infrastructure (sidewalks, drainage channels, etc.) have also been presented. The development of the city of Zadar, through its urban transformation, has been analysed through the outlined periods while keeping the usual periodization of general historic events on the eastern Adriatic coast. The protohistoric period has also been considered. Analysis has also revealed that the regular orthogonal grid of the city was defined in Antiquity, and that despite intensive construction during the medieval period when the city developed its urban physiognomy, nearly all the principle characteristics of the city established during Antiquity have been preserved.Doktorski rad pod nazivom «Srednjovjekovni urbanizam antičkog grada Zadra u Dalmaciji» obuhvaća razvoj i formiranje jednog grada na istočnoj obali Jadrana kroz duži vremenski period, odnosno prikazuje njegov razvoj kroz smjenu nekoliko povijesnih razdoblja. Vremenski okvir u kojem je provedeno istraživanje omeđen je dvjema granicama. Donju granicu vremenskog razgraničenja čini razdoblje rane antike, odnosno vrijeme prodora rimske civilizacije na područje istočne obale Jadrana. Do dolaska Rimljana na širem zadarskom području ne postoje gradovi kao urbanističke cjeline izgrađene po unaprijed osmišljenim i određenim zakonitostima gradogradnje. Stoga je najranije razdoblje u kojem je prirodni poluotok na kojem je smješten grad Zadar mogao postati organizirana prostorna cjelina sa pripadajućim urbanim sadržajima upravo razdoblje rane antike. Kao gornja vremenska granica uzeta je 1409. godina kada je Zadar trajno potpao pod vlast Venecije. Od tada će se grad dalje razvijati unutar jednog novog političkog ali i kulturnog kruga. Ovako definiran vremenski okvir obuhvaća vrlo dugo vremensko razdoblje od gotovo 1500 godina. U prostornom smislu provedeno istraživanje obuhvatilo je isključivo područje grada unutar perimetra njegovih obrambenih zidina. Unatoč tome što je grad svojim životom neraskidivo vezan uz uže i dalje područje koje ga okružuje, detaljnija analiza usmjerena je isključivo na urbanističku matricu koju tvori mreža gradskih ulica s popratnim urbanim sadržajima. Ovaj doktorski rad strukturiran je u dva velika dijela, a svaki dio sastoji se od nekoliko poglavlja. U prvome dijelu rada predstavljene su geografske odrednice Zadra i njegove regije, zatim povijesni izvori kao i pregled povijesti istraživanja zadarskih spomenika. Zatim je detaljno predstavljena materijalna baština s područja samoga grada, te u osnovnim crtama opisano predgrađe i periferija grada. U drugome dijelu rada provedene su analiza i sinteza podataka iznesenih u prvome dijelu rada; razrađena je problematika urbanizma Zadra, njegove pojave i razvoja unutar zadanog vremenskog okvira. Prvi dio rada započinje uvidom u geografske odrednice grada Zadra. Pri odabiru lokacije na kojoj će se čovjek nastaniti, izgraditi prvenstveno svoj dom ali i druge elemente koji su bitni za život zajednice kojoj pripada, od presudne su važnosti uvjeti koje mu pruža dati ambijent. Stoga pri proučavanju urbanizma jednoga grada važnu ulogu imaju spoznaje iz područja geografije. Mnogi faktori u vezi s reljefom, hidrografijom, kakvoćom zemljišta, klimom i još s mnogo toga utječu na život, opstanak i napredak grada. U tome važnu ulogu imaju i prirodni resursi, ali i mnogi drugi elementi iz sfere ekonomije. Budući da niti jedan grad ne može opstati sam od sebe, unutar svojih intra muros gabarita, već njegov život ovisi primarno o užem geografskom području kojem pripada, ovim pregledom su obuhvaćene i geografske karakteristike zadarske regije. Dotičući se pitanja geografije potrebno je iznijeti jedno dodatno objašnjenje vezano uz geografske odrednice Zadra i istočne obale Jadrana kako bi razumijevanje ovoga rada bilo što jasnije. U odnosu na glavne strane svijeta, istočna obala Jadrana se proteže od sjeverozapada prema jugoistoku. Mali poluotok na kojem se smjestila povijesna jezgra grada Zadra svojim smjerom prati opći smjer obale. Njegov vrh koji je sa sve tri strane okružen morem usmjeren je prema sjeverozapadu. U odnosu na taj najistureniji dio poluotoka tanka prevlaka kojom se poluotok drži kopna nalazi se jugoistočno. Drugim riječima, longitudinalna os poluotoka teče po liniji smjera sjeverozapad-jugoistok. Već samo jedan letimičan pogled iz zraka na povijesnu jezgru grada je dovoljan da se uvidi osnovna struktura gradskih ulica, odnosno smjer u kojem su položene. Ugrubo gledano, jedan dio ulica prati longitudinalnu os poluotoka, dok su druge položene transverzalno na njih, a građevine kojima su okružene prate njihov smjer. Dakle, rečeno jezikom glavnih strana svijeta, jedna dio ulica i pratećih gradjevina položen je u smjeru sjeverozapad - jugoistok, dok je drugi dio položen u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Već i najmanja odstupanja na konkretnom primjeru neke građevine u odnosu na taj opći smjer kretanja dovodi do odrednica poput sjeversjeveroistok ili jug-jugozapad. S obzirom na mnogobrojnost građevina i arheoloških ostataka obrađenih u ovome radu, kao i na kompleksnost teme čiji je krajnji cilj predstaviti grad kao jednu materijalnu cjelinu koju čini skup pojedinačnih gradnji, ovakve geografske odrednice bilo bi vrlo teško pratiti. S toga smo se, radi lakšeg praćenja teksta te jasnijeg uvida u cjelinu, odlučili za sljedeći pristup. Sukladno općim tokovima vremena u kojem je nastala, katedrala u Zadru je izgrađena tako da je orijentirana prema istoku. Međutim, s obzirom na s jedne strane već definirani urbani kontekst u kojem je podignuta, i s druge s obzirom na ranije spomenuti dominantni longitudinalni pravac poluotoka, realna geografska orijentacija ove građevine jest jugoistok. No, s obzirom na sve ranije navedeno, u našem smo tekstu «istok» proglasili stranom svijetu prema kojem je orijentirana ova građevina. Budući da je katedrala najmonumentalnija i najreprezentativnija građevina u Zadru, a i njezini korijeni sežu u najranija stoljeća kršćanskog vremena, ona nam je ujedno poslužila i kao osnovni parametar za orijentaciju svih drugih građevina u gradu i ostalih urbanističkih elemenata, odnosno njihovu smo orijentaciju navodili sukladno onoj koju smo odredili za zadarsku prvostolnicu. Osim što su na ovaj način izbjegnute kompliciranije geografske odrednice, što tekst cini prohodnijim i jednostavnijim za pratiti, ovaj pristup smo primijenili iz još jednog razloga. U literaturi koju smo koristili prilikom izrade ovoga rada geografske odrednice zadarskih spomenika kod različitih istraživača nisu usuglašene. Dok su se jedni u opisu rezultata svojih istraživanja koristili realnim geografskim odrednicama, drugi su pri opisu građevina koristili ovakvu, pojednostavljeniju verziju. Do ozbiljnijih nejasnoća prilikom istraživanja dolazi kada se za jedan te isti građevinski objekt susreću različite odrednice ovisno o autoru dotičnog rada. Budući da ovaj rad svojim opsegom obuhvaća područje čitavoga grada u vrlo dugom vremenskom razdoblju, na ovaj način smo postigli da su barem na jednome mjestu tipološki različiti objekti iz međusobno različitih vremenskih razdoblja u ovoj kategoriji napokon usuglašeni. Proučavanje urbanizma jednoga grada temelji se, između ostaloga, i na izvornoj građi, odnosno povijesnim izvorima. Povijesni izvori mogu biti različite prirode, pisani tekstovi kao i tekstovi epigrafskih spomenika, zatim ikonografski, a ne manju važnost imaju i materijalni ostatci otkriveni i obrađeni arheološkim istraživanjima. Iz tog je razloga jedno čitavo poglavlje posvećeno povijesnim izvorima koji pružaju zanimljive i važne podatke za ovu temu. S obzirom na cjelokupnu strukturu ovoga rada, pregled povijesnih izvora koncipiran je na sljedeći način. Budući da ovaj rad obuhvaća vrlo dugačak vremenski raspon od rane antike pa sve do početka 15. stoljeća, povijesni izvori nastali u tome razdoblju mogu se grupirati u dvije veće vremenske skupine, koje su ovdje načelno odrežene bez potpodjela po preciznije određenim vremenskim razdobljima : antički izvori i srednjovjekovni izvori. Međutim, u obzir su uzeti i povijesni izvori nastali u vremenu koje je uslijedilo nakon srednjovjekovnog razdoblja jer pružaju važne podatke pri obradi ove teme, bilo da je u njima zabilježen izgled pojedinog objekta koji je u trenutku nastanka dotičnog izvora još uvijek bio u svome izvornom stanju, bilo da izvor svjedoči o nekom objektu ili urbanističkoj situaciji koje danas više nema. Takvom podjelom izvori su podijeljeni u tri skupine : antički, srednjovjekovni i novovjekovni povijesni izvori. Unutar svake od ovih triju vremenski određenih skupina izvori su podijeljeni u tri različite kategorije : arheološki, pisani i ikonografski izvori. S obzirom da većina arheoloških izvora zapravo čini samo tkivo ovoga rada, oni su u ovome poglavlju tek naznačeni. Pisani izvori koji se odnose na Zadar su različiti, ovisno o autoru i vremenu nastanka. Predstavljeni su oni najstariji u kojima se Zadar tek spominje kao i oni u kojima je grad detaljnije opisan, poput kronika i živopisnih putopisa. U ovome poglavlju izostavljeni su epigrafski spomenici. Oni koji su relevantni za ovu temu obrađeni su u poglavlju «Pregled spomenika» («Corpus architecture») uz pojedini objekt na koji se odnose. Najraznolikiju skupinu čine ikonografski izvori. Dok su oni iz antičke i srednjovjekovne skupine oskudni, a samim time i vrlo vrijedni, novovjekovni ikonografski izvori bogato su zastupljeni. Rani novovjekovni ikonografski izvori naročito su zanimljivi jer je na pojedinim prikazima zabilježena tada još uvijek živuća srednjovjekovna fizionomija grada. Poglavlju «Pregled spomenika» prethodi jedno kraće poglavlje u kojem je prikazana kraća povijest istraživanja zadarskih spomenika. To je poglavlje unutar sebe podijeljeno u četiri kategorije sukladne onima u poglavlju «Pregled spomenika»1 . Pregled istraživanja pojedinog tipa arhitekture koncipiran je kronološki, od najranijih istraživača zadarske umjetničke baštine koji se većinom javljaju u 19. stoljeću pa sve do pregleda rezultata najrecentnijih istraživanja. Također valja uzeti u obzir da u ovome poglavlju pregled istraživanja nije podijeljen ovisno o pojedinim vremenskim razdobljima koja su se izmjenjivala od rane antike do početka 15. stoljeća, već su rezultati istraživanja prikazani zajedno po kronološkom principu, zavisno o njihovome autoru. Na ovome mjestu valja istaknuti još jednu pojedinost. Od početka znanstvenog proučavanja zadarske prošlosti i njegove umjetničke baštine koje okvirno možemo smjestiti u 19. stoljeće pa sve do najsuvremenijih istraživanja iz područja arheologije, povijesti umjetnosti i srodnih disciplina, grad Zadar je prošao kroz jedno burno razdoblje svojega života. Nalazio se u sklopu različitih monarhija i nekoliko država koje su se na ovome podneblju relativno često izmjenjivale. Kao jedna od posljedica izmjena vlasti u kojima je Zadar u toku svoje recentne povijesti bio, a koja je bitna za obradu ove teme, jest i česta izmjena naziva njegovih ulica i trgova. Stoga i u znanstvenoj literaturi vezanoj uz ovu temu dolazi do neusuglašenosti po pitanju «adrese» pojedinih spomenika ovisno o političkim prilikama koje su zahvatile pojedinog autora u vrijeme njegova istraživanja i objave rezultata. Međutim, izneseni problem o postojanju različitih «adresa» koje se odnose na jedan te isti spomenik postaje tim veći što nekolicina suvremenih istraživaća o tome prividno nebitnom detalju nije vodila računa. U svojim su radovima preuzimali nazive lokacija od prethodnih autora koji u tome trenutku ne samo više administrativno nisu vrijedili, vec su i odavna pali u zaborav kod lokalnog stanovništva. Iz tog razloga samo na temelju objavljene literature lociranje manje poznatih objekata ili onih koji su pronađeni samo fragmentarno u vidu arheoloških ostataka vrlo je složeno. Shodno tome u ovome radu lokacije svih objekata kojih se dotičemo su navedene prema suvremenom i sada važećem nazivu. Takav pristup je nužan iz dva razloga. Prvo, svi objekti zavedeni su pod nazivom lokacije iz istog vremenskog razdoblja, odnosno onog koji je trenutno na snazi. Drugo, to omogućuje lakšu provjeru ili uvid u lokaciju spomenika te ambijent u kojem se spomenik nalazi, bilo putem interneta bilo na licu mjesta. Arhitektura, kao i materijalni ostatci nekadasnjih građevinskih objekata, predstavljeni su u poglavlju «Pregled spomenika» («Corpus architecture»). Ovo poglavlje je i najveće unutar prvoga dijela rada jer u njemu opisani sadržaj ujedno čini i okosnicu naše teme. To je poglavlje podijeljeno u četiri dijela sukladno četirima vremenskim razdobljima : Antika, Kasna antika, Rani srednji vijek i Razvijeni i kasni srednji vijek. Unutar svakog vremenskog razdoblja predstavljene su zadarske građevine u četiri međusobno odvojene kategorije sukladno četirima različitim tipovima arhitekture : fortifikacije, profana javna arhitektura, profana privatna arhitektura i sakralna arhitektura. Ovo poglavlje popraćeno je i izrađenim planovima grada Zadra. Oni su izrađeni na sljedeći način : na jednom planu grada su ucrtani svi objekti koji su opisani u jednoj kategoriji arhitekture unutar jednog vremenskog razdoblja. Takav pristup je proveden za sve četiri kategorije arhitekture kroz sva četiri navedena vremenska razdoblja. Oznake na planovima se međusobno razlikuju svojim oblikom s obzirom na kategoriju arhitekture, a bojom s obzirom na vremensko razdoblje na koje se odnose. Naša istraživanja zadarske prošlosti ukazala su na brojne očuvane materijalne ostatke vezane uz infrastrukturu grada (poput pločnika, odvodnih kanala i tako dalje) koji potječu iz antičkog razdoblja. Stoga se unutar poglavlja posvećenog antičkom razdoblju nalazi još jedna, peta kategorija nazvana «Komunalni objekti» («Infrastructures»). Budući da su materijalni ostatci ovoga tipa vrlo skromni u preostala tri vremenska razdoblja, njihov pregled je uklopljen unutar kategorije «Profana javna arhitektura». Arhitektura, kao i materijalni ostatci nekadašnjih građevinskih objekata, u ovome poglavlju obrađeni su na sljedeći način. Svaki pojedini objekt predstavljen je u onom vremenskom razdoblju u kojem se javljaju njegovi začetci, odnosno u vremenu u kojem se on na određenoj gradskoj lokaciji javlja u svom prvotnom obliku. Određeni broj objekata je u svome dugom vijeku trajanja i prolaskom kroz različita povijesna razdoblja doživio veće ili manje preinake. One su odmah istaknute i opisane. Drugim riječima, taj dotični građevinski objekt s obzirom na svoje preinake nije ponovo predstavljen u idućem poglavlju posvećenom idućem vremenskom razdoblju. Na taj način postignute su dvije sljedeće stvari. Prvo, svaki pojedini građevinki objekt predstavljen je monografski od svog začetka pa do gornje vremenske granice do koje dosiže i naša tema, odnosno do početka 15. stoljeća. Time se na jednome mjestu postiže jasan uvid u cjelokupnost njegova nastanka, razvoja i preinaka. Drugo, ovom koncepcijom se postiže da već i jednim letimičnim pogledom na kazalo, kao i na planove u kojem su navedeni odnosno ucrtani pojedini objekti, čitatelj dobiva jasnu predodžbu u kojem vremenskom razdoblju se pojedini objekt javlja. Poglavlje «Pregled spomenika» zamišljeno je isključivo kao jedan detaljniji uvid u skup svih nama danas poznatih arhitektonskih, kao i svih ostalih građevinskih objekata koji su nastali na području povijesne jezgre Zadra u dugom vremenskom rasponu od rane antike pa sve do početka 15. stoljeća i koji su u tome dugom razdoblju grad činili gradom. Stoga su oni u ovome poglavlju predstavljeni isključivo na temelju materijalnih svjedočanstava i relevantnih povijesnih izvora, uz jasno naglašenu lokaciju u gradu na kojoj se nalaze. Iz istoga razloga niti u daljnju analizu spomenika, kao ni u interpretaciju njihova položaja u širem urbanističkom kontekstu, u ovome poglavlju nismo ulazili. Na samome kraju prvoga dijela rada jedno poglavlje posvećeno je zadarskom predgrađu i njegovoj periferiji. Poglavlje «Predgrađe i gradska periferija» («Banlieue et périphérie de la ville») samo djelomično slijedi onu strukturu po kojoj je koncipirano poglavlje «Pregled spomenika». Budući da je ovo poglavlje zamišljeno kao jedna manja samostalna cjelina unutar ovoga rada, na samome njegovu početku iznijeta je kraća povijest istraživanja zadarskog predgrađa te predstavljena problematika kao i autori koji su se njome bavili. Samo poglavlje podijeljeno je u četiri vremenska razdoblja koja odgovaraju onima iz poglavlja «Pregled spomenika». Unutar pojedinog razdoblja opisane su osnovne karakteristike zadarskog predgrađa i njegove periferije te istaknuti najvažniji objekti koji se tamo nalaze. U podrobniju analizu zadarskog predgrađa i periferije nije se ulazilo, kao niti u detaljniju razradu njegove problematike jer bi takav poduhvat prevazilazio okvire zadane teme i opseg našega rada. Zatim slijedi drugi veliki dio ovoga rada. Na temelju svih iznesenih podataka u prvome dijelu rada, u drugom dijelu provedene su analiza i sinteza. Drugi dio rada također je podijeljen po poglavljima koja obuhvaćaju pojedino povijesno razdoblje kao što je to bilo učinjeno i u prvome dijelu. Međutim, u odnosu na prvi dio rada u kojem su zastupljena četiri vremenska razdoblja (antika, kasna antika, rani srednji vijek, razvijeni i kasni srednji vijek), drugi dio rada obuhvaća pet vremenskih razdoblja, odnosno dodano je još jedno kraće poglavlje posvećeno protopovijesnom razdoblju. Takva struktura drugog dijela rada bila je potrebna iz sljedećeg razloga. Antičkom gradu izgrađenom na prostoru poluotoka prethodilo je autohtono naselje ilirskog plemena Liburna. Iz navedenog razloga od iznimnog je značaja za daljnje razumijevanje urbanizma Zadra bilo obratiti pažnju i na osnovna obilježja toga naselja te uvidjeti jesu li i u kojoj mjeri utjecala na nastanak antičkog grada odnosno jesu li uvjetovala pojedine elemente njegova antičkog urbanizma, a time i urbanizma kasnijih vremenskih razdoblja. U obzir su uzeti isključivo oni podatci za koje smo procijenili da su od značaja za daljnji razvoj naselja, odnosno da su direktno utjecali na formiranje određenih elemenata antičkog grada Zadra. Svako poglavlje drugog dijela rada koncipirano je na idući nacin. Unutar određenog povijesnog razdoblja prvo su predstavljene opće povijesne prilike istočne obale Jadrana a zatim i konkretna povijesna situacija grada Zadra. Potom su u najkraćim crtama opisane opće karakteristike urbanizma dotičnog vremenskog razdoblja. Zatim slijedi analiza zadarskog urbanizma odnosno detaljan prikaz grada i njegovih sadržaja toga vremenskog razdoblja. U provedenoj analizi utvrđeno je koliko je s jedne strane Zadar unutar pojedinog povijesnog razdoblja slijedio opće urbanističke pojave, a s druge strane u kojim segmentima u Zadru dolazilo do odstupanja. Kada je to bilo moguće, pojedini elementi urbanizma Zadra uspoređeni su sa sličnim primjerima drugih gradova na istočnoj obali Jadrana. Slijedi kratak sažetak drugog dijela rada. Na području zadarskog poluotoka najstarije naselje osnovali su Liburni u 9. st. pr. Kr. Najviša prirodna točka nalazi se na zapadnom dijelu poluotoka, odnosno oko područja gdje se danas nalazi franjevački samostan. Na tome se području nalazila jezgra najstarijeg naselja. Koncentrične komunikacije oko najviše prirodne uzvisine uobičajene su za protopovijesna naselja na istočnoj obali Jadrana. Zgusnut i nepravilan raspored današnjih građevina i ulica na toj lokaciji jasno upućuju na sustav komunikacija prvotnog liburnskog naselja. Površina prvotnog naselja zauzimala je