Pad Berlinskog zida i ujedinjenje Njemačke u hrvatskom novinarstvu

Čini se da je krajem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća vrijeme pregazilo europski komunizam. Iako je kroz sve vrijeme vladanja u Srednjoj i Istočnoj Europi komunizam imao neprijatelje u narodu, kao i neistomišljenike, disidente i borce za društvene slobode, komunističke su se vlasti u svojim državama, često pod prisilom Moskve, uspijevale othrvati pokušajima rušenja ili promjena postojećeg društvenog poretka. U slučajevima kada to nije uspijevalo, intervenirali su Moskva i moćan Varšavski pakt, kao npr. u Budimpešti 1956. ili u Pragu 1968. godine. Međutim, kraj osamdesetih godina, masovne demonstracije u gradovima svih komunističkih europskih zemalja, ali i spoznaja partijskih vođa o neodrživosti sistema, pokazali su da se želje naroda više ne mogu ignorirati te da se radikalne promjene u Istočnom bloku više nisu mogle nazivati poželjnima nego nužnima i neizbježnima.Unatoč činjenici da je ujedinjenje Njemačke označilo jednu od najvećih prekretnica u europskoj i svjetskoj povijesti, označilo kraj hladnog rata i početak zajedničke europske budućnosti, hrvatski tisak nije uspio u potpunosti prikazati veličinu tog događaja i svih promjena koje su ga pratile. Zbog kaotične situacije u Jugoslaviji i Hrvatskoj, to jerazumljivo. Nadam se da će ovaj rad, barem u maloj mjeri, pridonijeti potencijalnom istraživaču u proučavanju procesa njemačkog ujedinjenja, ali i hrvatskog novinstva krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća