Dan mladosti: praznik u službi izgradnje Titovog kulta ličnosti

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata započela je izgradnja Titova kulta ličnosti koji se posredstvom jugoslavenske propagande ubrzo proširio te zadobio masovnu podršku među građanima jugoslavenske države. Godine 1945. nastala je ideja da se štafetnim trčanjem uputi rođendanska čestitka što je postalo tradicionalnim simbolom izražavanja ljubavi i poštovanja prema Titu te jedinstvena manifestacija u svijetu. Proglašavanjem dana svog rođendana Danom mladosti, odnosno danom mlade generacije, Tito je mlade nastojao čvršće vezati uz sebe, zadobivši time njihovu masovnu podršku. Štafeta mladosti, kao i proslave na Dan mladosti, jačale su tijekom 42 godine svog postojanja Titov kult ličnosti. Titovom smrću, 1980. godine, štafetna trčanja te Dan mladosti i dalje su se upriličavali no postepeno je jenjavao njihov značaj, zbog čega ih se naposljetku odlučilo ukinuti. Iako je kult Titove ličnosti nakon tog čina i dalje ostao u javnosti snažan, promjenom političkih okolnosti, odnosno raspadom Jugoslavije kao i stvaranjem samostalnih republika na tom prostoru znatno je oslabljen te je promijenjena percepcija o Josipu Brozu Titu. Tijekom devedesetih godina 20. stoljeća Titov kult ličnosti pokušalo se zanemariti ili potisnuti iz kolektivnog sjećanja zbog različitih stavova „novih“ nacionalnih ideologija. Za potpuno negativan predznak Titova kulta ličnosti u hrvatskoj javnosti bio je zaslužan potez kojim je Jugoslavenska narodna armija, kao jedna od Titovih uzdanica, stala na stranu agresora u Domovinskom ratu. Time je Titov kult ličnosti znatno oslabljen te posljedično tome proslavama Dana mladosti tijekom tih godina nema ni traga. No, normalizacijom okolnosti nakon 2000. godine percepcija o Brozu se mijenja, pojavljuje se fenomen titostalgije među stanovništvom bivše Jugoslavije te se na tom prostoru obnavljaju proslave Dana mladosti na lokalnim razinama