Tijelo u neoliberalnom kontekstu: analiza praksi samopraćenja tijela i zdravlja

U radu se obrađuju neki aspekti fenomena samopraćenja putem digitalnih tehnologija u suvremenom društvu. Rad je usmjeren na kritičko propitivanje praksi samopraćenja putem digitalnih tehnologija, osobito korištenja tih tehnologija za praćenje zdravlja i u zdravstvenim sustavima. U prvom dijelu rada obrađuje se povijesni razvoj tehnologija za mjerenje i praćenje različitih aspekata života, te uvođenje digitalnih tehnologija za samopraćenje. Zatim, opisuje se pojam i pokret Kvantificirani ja/ The Quantified Self (Lupton 2014d), te mnogobrojne suvremene digitalne tehnologije za samopraćenje: od pametnih telefona i aplikacija za pametne telefone, do nosivih uređaja i senzora koji omogućavaju detaljno i konstantno praćenje. Opisuju se različiti načini korištenja tih tehnologija: u pravosuđu, sportu, financijama, društvenim interakcijama, za praćenje raspoloženja, korištenja energije u domu, u obrazovanju, pri motivaciji djece, te osobito korištenje digitalnih tehnologija u medicini i zdravstvenom sustavu. Nadalje, rad se fokusira na načine na koji se sebstvo i tijelo rekonceptualiziraju u društvu i kulturi unutar kojeg je samopraćenje putem digitalnih tehnologija svakodnevica. Prakse samopraćenja javljaju se u društvu koje je izrazito individualističko, vrednuje se ‘’znanje o sebi’’, a stalno samopoboljšanje i reinvencija dužnost su svakog individue. U tom kontekstu upotreba tehnologija za samopraćenje omogućava korisnicima postizanje tih ideala, no ujedno se oni i perpetuiraju. Tehnologije samopraćenja dovode i do toga da imamo novo iskustvo vlastitog utjelovljenja: naša tijela su sve više digitalizirana, isprepletena s tehnologijama koje postaju svojevrsne proteze ili ekstenzije 65 našeg tijela. Vlastito tijelo doživljavamo sve više putem tih tehnologija, vjerujući im da nam govore o nama samima više nego što vjerujemo samima sebi. Korištenje tih tehnologija čini naša tijela vidljivima do najsitnijih detalja, a naše tijelo postaje ‘‘ekranizirano tijelo’‘. Tijelo se također sve više kvantificira, te ga se doživljava kroz i putem brojeva. U drugom dijelu rada, koristeći Foulcaultov pojam biomoći, analizira se na koje su načine prakse samopraćenja oblik vladanja sobom, tj., instrumenti biomoći na način da ojačavaju i intenziviraju discipliniranje građana i kontrolu populacija u suvremenom društvu. Opisuje se kako su diskursi o vježbanju i dijeti, te konstruiranje „epidemije debljine” u društvu strategije biomoći jer opravdavaju širenje nadzora nad populacijom i discipliniranje individua. Prikazuje se kako tehnologije samopraćenja proizvode norme, mijenjaju prirodu nadzora nad tijelom i društvom, te perpetuiraju i ojačavaju ideologiju individualne odgovornosti za zdravlje. Završno, rad se bavi mogućnosti subverzivnog potencijala digitalnih tehnologija samopraćenja, te kako se one mogu iskoristiti kao tehnologije koje bi propitivale i suprotstavile se negativnim normama i fokusa samopratitelja na ciljeve vezane uz tjelesne ideale i ispravljanje navodnih manjkavosti (i rizika od manjkavosti) svoga tijela; te potaknuti korisnike da usvoje eksperimentalni pogled, i koriste ih kako bi otkrili nešto novo o svom tijelu dok je ono u vječnoj transformaciji.In this Thesis several aspects of digital self-tracking phenomenon in contemporary society are discussed. The work in this Thesis is focused on a critical analysis of self-tracking practices via digital technologies, especially recording and monitoring different aspects of health and using self-tracking technologies in health care. In the first part of the paper I consider historical development of self-tracking and self-tracking via digital technologies, and the notion and the The Quantified Self movement (Lupton 2014d). I discuss different contemporary technologies used for self-tracking: from smart phones and different applications, to wearable devices and sensors that enable constant and rigorous monitoring. These technologies are used in justice systems, in sport and fitness, finances, social interactions, to motivate children, in education, and in medicine and health care. Furthermore, this Thesis focuses on ways in which self and the body are re-conceptualized in a culture where self-tracking via digital technologies is an everyday practice. Self-tracking practices 66 emerge in a society that is individualistic, that values knowledge about oneself, and where constant self-improvement, optimization of self and reinvention are an obligation of every individual. In this context self-tracking technologies enable their users to strive for these ideals, while at the same time encouraging these same ideals. Self-tracking technologies bring a new way of experiencing our body and embodiment. Our bodies are today digitized, and intertwined with technologies that become a prosthesis, or extensions of our body. We experience our body through these technologies, trusting them to inform us about ourselves more than we trust ourselves. Our bodies become more visible than ever, as we can see the finest details of our organs, and inner functioning’s of our bodies. Also, bodies are more quantified than ever, and we experience them through numbers. In the second part of the thesis, using Foucault’s concept of biopower, I analyze in how self-tracking practices are a way of governing the self, or instruments of biopower, as they intensify disciplining of the citizens and controlling over populations in contemporary society. I will discuss how discourses about fitness and dieting, and the construction of ‘‘fatness epidemic’‘ are strategies of biopower because they justify the spread of surveillance over the population and disciplining individuals. Self-tracking technologies establish norms, change the nature of surveillance of the body and society, and perpetuate the ideology of individual responsibility for health. Finally, I discuss the subversive potential of digital self-tracking technologies, and how they can be used to question norms, and to change the focus of self-trackers from trying to have a ‘‘perfect body’‘ to a more experimental view, and to use them to learn something new about their ever-changing bodies