U radu će se na primjeru zbirke Balada za Metku Krašovec Tomaža Šalamuna primjeniti teorija diskursa kao metoda nadilaženja poteškoća pri interpretaciji koje se uobičajeno pripisuju autoru; njegova hermetična lirika, fragmentaran stih, mnoštvo motiva i vrlo opsežan leksik propitkuju tradicionalne metode interpretacije. Teorijom diskursa možemo na drugačiji način pristupiti građi i analizirati je kao zatvoren diskurs koji počiva na određenim nodalnim točkama. U radu su kao nodalne točke prepoznate libido, ego i duhovnost, stoga su odabrani primjeri iz zbirke analizirani kao građevni materijal za svaku pojedinu točku kako bi krajnji cilj koji na njima počiva, potpuni diskurs o autorskom ja, bio potpun