Ovaj se diplomski rad bavi analizom najstarijeg putopisa na hrvatskom jeziku. Nakon Pletikosina životopisa i podataka o rukopisu slijedi definiranje putopisa kao nefikcionalnog pripovjednog proznog žanra te hodočasničkog putopisa i teorijskog sustava ars apodemica. Nakon strukture i sadržaja Putovanja slijedi analiza djela koja se temelji na književnopovijesnoj retorici putopisa prema knjizi Priča i putovanje Deana Dude. Analiza pokušava dokazati da Pletikosino djelo slijedi tradiciju hodočasničkog putopisa s topografijom svetih mjesta. Iako je Putovanje k Jerozolimu god. 1752. žanrovski iskorak u književnosti hrvatskog ranog novovjekovlja, Pletikosa je stvarao sa sviješću o postojećem žanrovskom kanonu