Zaštita spomenika kulture u Koordinacionom regionalnom prostornom planu Gornjeg Jadrana od 1970. do 1972. godine

Cilj ovog diplomskog rada bio je proučiti pristup zaštiti spomenika kulture unutar Koordinacionog regionalnog prostornog plana Gornjeg Jadrana, te ga pokušati kritički analizirati. Kako bi se to i postiglo, dan je koncizan kronološki pregled svih važnih projekata i planova vezanih uz prostorno planiranje jadranskog područja u SFR Jugoslaviji od kraja 1950-ih do početka 1970-ih godina. U konačnici, zaključak se može iznijeti vrlo sažeto – na teorijskoj razini pristup zaštiti spomenika kulture unutar procesa prostornog planiranja vrlo je temeljit, jasan, smislen i aktualan; na praktičnoj, pak, razini, zaštita spomenika kulture nikada nije imala šansu postati prioritetom, pogotovo pored velikih industrijskih i turističkih apetita SFR Jugoslavije. Taj sraz između teorije i prakse, između idealnih planova na papiru i realnih problema kompleksnog birokratskog aparata, samovolje investitora, nepostojanja zakonske obveze provođenja planova i mnogih drugih poteškoća, prepoznat je već u vrijeme izrade planova, a njegove posljedice vidimo i danas. To su ostaci industrijskih postrojenja koji su nagrdili vizure starih gradova poput Šibenika i Bakra, opustošeni i derutni hotelski kompleksi duž čitave obale koji zjape prazni dok ih ne kupi neki strani investitor ili dok potpuno ne propadnu, problemi s bespravnom gradnjom, problemi s povijesnim sredinama koje i dalje propadaju zbog nebrige ili pak pretjeranog iskorištavanja u turističke svrhe, daljnji pad broja stanovnika, propadanje željeznice zbog neodržavanja, itd. Projekt Gornji Jadran ne zaslužuje velike kritike u projektnom kontekstu, no potpuni nedostatak aparata za njegovo provođenje od samog ga je početka, usudila bih se reći, učinila besmislenim. Tako je Koordinacioni regionalni prostorni plan Gornjeg Jadrana samo primjer prostornog planiranja u određenom vremenu i na određenom prostoru, s, ako već ne i realiziranim, onda barem dobrim idejama za očuvanje spomenika kulture