Relationship between personality, learning strategies, teaching strategies and English language proficiency

Ovladavanje inim jezikom (OVIJ) dinamičan je proces koji se temelji na interakciji individualnih i kontekstualnih čimbenika. Istraživanja individualnih razlika (eng. individual differences), kao jedna od ključnih tema psihologije ličnosti i psihologije obrazovanja, sedamdesetih godina prošloga stoljeća doživljavaju zamah i na području glotodidaktike. Budući da individualne razlike (kao npr. ličnost, nadarenost za jezik, stilovi i strategije učenja, motivacija, strah od jezika), izravno ili neizravno doprinose varijaciji u ishodima učenja inih jezika, postale su jedno od najistraživanijih područja glotodidaktike. Međutim, suvremeni trendovi u istraživanjima OVIJ-a naglašavaju i situacijsku prirodu individualnih čimbenika i upućuju na novu dinamičnu konceptualizaciju u kojoj individualni čimbenici ulaze u određenu vrstu interakcije sa situacijskim parametrima (Dörnyei, 2009). U skladu s gore navedenim, cilj ovoga istraživanja bio je proniknuti u odnos između ličnosti, strategija učenja, percipiranih strategija poučavanja i znanja engleskoga jezika. Iako brojna psihologijska istraživanja ukazuju na učinak ličnosti kao nekognitivne varijable na akademski uspjeh, mali je broj istraživanja OVIJ-a u svjetskim razmjerima, a posebno u Hrvatskoj koja su se bavila fenomenom povezanosti ličnosti sa strategijama učenja ili sa znanjem inoga jezika. Istraživanje je provedeno na uzorku od 229 studenata medicine Sveučilišta u Splitu. Za procjenu ličnosti korišten je kros-kulturalni upitnik IPIP100 (International Personality Item Pool) (Goldberg, 1999), temeljen na modelu velikih pet dimenzija ličnosti (ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnost i intelekt). Za razliku od psihologijskih istraživanja u kojima ovaj model predstavlja dominantu konceptualizaciju strukture ličnosti, istraživači s područja OVIJ-a pokazali su tek slabo zanimanje za uključivanje petofaktorskoga modela ličnosti u nacrte svojih istraživanja. Stoga se činilo vrijednim istražiti mogući učinak velikih pet crta ličnosti na ovladavanje engleskim jezikom. Nadalje, u svrhu mjerenja strategija učenja engleskoga jezika korišten je upitnik SILL (Strategy Inventory for Language Learning) (Oxford, 1990) u kojemu su strategije učenja engleskoga jezika grupirane u šest kategorija: strategije pamćenja, kognitivne strategije, kompenzacijske strategije, metakognitivne strategije, afektivne strategije i društvene strategije. Konačno, posljednji korišteni upitnik posebno izrađen za ovo istraživanje bio je Upitnik o percipiranim strategijama poučavanja (UPSP) čija je svrha bila utvrditi u kolikoj mjeri studenti percipiraju određene nastavne aktivnosti, tehnike poučavanja i modele razredne interakcije učinkovitima za vlastiti proces učenja. Faktorskom analizom identificirana su četiri percipirana pristupa poučavanju koji se temelje na pozitivnoj interakciji i metodičkoj raznolikosti, razvoju pragmatičke kompetencije, promicanju samostalnosti u učenju i tradicionalnom pristupu usmjerenom nastavniku. Kao instrumenti procjene znanja engleskoga jezika u ovom su istraživanju korišteni cloze test za mjerenje opće jezične kompetencije i test slušanja s razumijevanjem za mjerenje receptivne sposobnosti slušanja s razumijevanjem. Svi prikupljeni podatci analizirani su deskriptivnim i inferencijalnim statističkim metodama. Rezultati analize doveli su do zanimljivih spoznaja. Prvo, uočena je značajna negativna povezanost savjesnosti i opće jezične kompetencije, što bi se moglo protumačiti primjenom cloze testa kao instrumenta procjene znanja. Drugo, dokazano je da su studenti više razine intelekta bili skloni učestalijoj primjeni kognitivnih i metakognitivnih strategija, dok su oni s višim rezultatima na skalama ekstraverzije i ugodnosti pokazali tendenciju prema učestalijoj uporabi društvenih strategija. Treće, statistički značajno bolju opću jezičnu kompetenciju i razvijeniju vještinu slušanja s razumijevanjem pokazali su studenti koji su se izjasnili o učestalijem korištenju kognitivnih strategija, dok su oni skloniji češćoj primjeni afektivnih strategija imali značajno lošije rezultate na mjerama obje jezične sposobnosti. Nadalje, detaljniji uvid dobiven je analizom odnosa između pojedinačnih strategija učenja i obiju jezičnih komponenti, posebno ako ga se sagleda u interakciji s osobinama ličnosti. Drugim riječima, iz kategorije kognitivnih strategija identificiran je podskup pojedinačnih strategija čija je primjena bila statistički značajno pozitivno povezana sa znanjem engleskoga jezika i intelektom. Rezultati su također uputili na to da su strategije učenja značajnije od ličnosti doprinijele objašnjenju varijance u znanju engleskoga jezika. Međutim, budući da su crte ličnosti statistički značajno doprinijele objašnjenju varijance u objema jezičnim komponentama, njihova se uloga u istraživanjima OVIJ-a ne bi smjela zanemariti. Konačno, analizom je utvrđen i niz značajnih pozitivnih korelacija između crta ličnosti i percepcije studenata o učinkovitosti različitih pristupa poučavanju, čime je dokazano da razina do koje studenti određene strategije poučavanja doživljavaju djelotvornima ovisi dijelom i o njihovoj ličnosti. Iz nalaza ovoga istraživanja proizlazi i niz praktičnih glotodidaktičkih implikacija koje se odnose na podizanje svijesti nastavnika o učenju kao dinamičnom procesu koji se temelji na interakciji između ličnosti i strategija učenja kao individualnih varijabli i strategija poučavanja kao situacijskih varijabli. Takva bi osviještenost nastavnika trebala rezultirati fleksibilnijim pristupom poučavanju, uključivanjem raznovrsnih aktivnosti i tipova zadataka u proces poučavanja i poticanjem učenika na samostalno učenje. Imajući sve navedeno na umu, nastavnici bi mogli potaknuti razvoj učenikovih sposobnosti koje će im omogućiti da postanu bolji učenici jezika.Second language acquisition (SLA) is a dynamic proces based on the interaction of individual and contextual factors. Individual differences research, as one of the key topics in the personality psychology and educational psychology, gained momentum also in the field of applied linguistics during the 1970s of the last century. Since individual differences (such as personality, language aptitude, learning styles and strategies, motivation, language anxiety), directly or indirectly contribute to second language learning outcomes, they have become one of the most frequently researched areas in applied linguistics. However, current trends in the SLA research also place emphasis on the situational nature of individual factors and suggest a new dynamic conceptualization in which individual factors enter a particular type of interaction with situational parameters (Dörnyei, 2009). In line with the above mentioned, this research aimed at gaining insight into the relationship among personality, learning strategies, perceived teaching strategies and English language proficiency. Although numerous psychological research studies indicate that personality as a non-cognitive variable has an impact on academic performance, only a small number of SLA studies worldwide, and especially in Croatia, have investigated the relationship between personality on the one hand, and learning strategies or second/foreign language performance on the other. The research sample included 229 medical students from the University of Split, Croatia. Five major dimensions of personality (extraversion, agreeableness, conscientiousness, emotional stability, and intellect) were assessed by means of the crosscultural personality inventory IPIP100 (International Personality Item Pool) (Goldberg, 1999), based on the Big Five model of personality. In psychological research studies this model represents the dominant conceptualization of personality structure, which stands in sharp contrast with the field of SLA, where researchers have shown only limited interest in integrating five-factor model of personality in their research designs. Therefore, it seemed valuable to explore potential effects of big five personality traits on English language acquisition. Further, the 80-item Strategy Inventory for Language Learning (SILL) (Oxford, 1990) was used to collect information on strategies grouped into six categories: memory strategies, cognitive strategies, compensation strategies, metacognitive strategies, affective strategies and social strategies. The last instrument used in this study was the Questionnaire on Perceived Teaching Strategies designed exclusively for the purpose of this research to measure the level to which students perceive particular teaching activities and techniques as well as classroom interaction models effective for their own learning process. By applying factor analysis, four perceived teaching approaches have been identified, based on the following: positive interaction and methodological diversity, development of pragmatic competence, promotion of autonomous learning, and traditional teacher-centred approach. Two test formats were created to test English language proficiency. The cloze test was applied to measure general language competence and the listening comprehension test was used to assess receptive listening comprehension skills. All collected data were analysed by using descriptive and inferential statistical methods. The research findings uncovered some interesting trends. First, the results revealed a significant negative relationship between conscientiousness and general language competence which could be attributed to the use of the cloze test as an assessment tool. Second, the findings indicated that students who scored higher on intellect were more likely to use cognitive and metacognitive strategies, whereas those with higher extraversion and agreeableness scores tended to use social strategies more frequently. Third, students who reported more frequent use of cognitive strategies showed significantly higher levels of general language competence and listening comprehension skills, whereas those who reported a higher use of affective strategies scored significantly lower on both measures of language proficiency. Moreover, a more detailed insight was gained by exploring the relationship between individual learning strategies and both measures of language competence, especially when considered in interaction with personality traits. In other words, a number of individual cognitive strategies showed significant positive association with both measures of language proficiency and intellect. Our findings also suggested that learning strategies were better predictors of English language proficiency than personality traits. However, since personality traits still made a unique significant contribution to variance in both measures of language proficiency, their role in SLA research should not be neglected. Finally, the results suggested a number of positive significant associations between students' personality traits and their perceptions of effective teaching approaches which proved that the extent to which students perceived certain teaching strategies to be more effective than others, at least partly depended on their personality. The findings of this study have some clear implications for teaching English as a foreign language. They refer to raising teachers' awareness about learning as a dynamic process based on the interaction between personality and learning strategies as individual variables on the one hand, and teaching strategies as situational variables on the other. This should result in adopting more flexible teaching approaches, integrating diverse teaching activities and task types into the teaching proces and fostering autonomous learning. Having all the above mentioned in mind, teachers could improve students' ability to become more effective language learners