Socijalna i kulturna cijena informatizacije i modernizacije

Jesmo li, doista, poput pesimističnih prognoza našeg klasika Webera, sve bliže životu u čeličnom kavezu ili su nam vrata kaveza još uvijek malo odškrinuta? Je li moderan svijet, čiji smo i sami sudionici, doista ostao bez bogova i izgubio čarobnost? Povezuje li nas, u ovo moderno doba, barem neka tanka nit s našim dalekim precima pretpovijesnog doba ili je sve podređeno Gesellschaft odnosima zasnovanim na izračunavanju pojedinačnog interesa? Da li je mehanička solidarnost potpuno izumrla? Zbog čega danas, više nego ikad, Durkheimova solidarnost postaje sve upitnija? Vodeći se definicijom Ralpha Lintona, koji za kulturu kaže da je “kultura jednog društva način života njegovih pripadnika; zbirka ideja i navika što ih uče, dijele i prenose iz naraštaja u naraštaj” , pitam se kakvu mi to kulturu danas “živimo”. Vodeći se mišlju da je i moja zadaća, kao budućeg sociologa, pokušati razumjeti i objasniti socijalni svijet u kojem živimo, poslužit ću se Millsovom “sociološkom imaginacijom” kao niti vodiljom za kritički osvrt društva današnjice. Drugim riječima, adekvatno razumijevanje “zbilje sui generis” društva, iziskuje da se propita na koji se način konstruira zbilja.” To propitivanje, tvrde Berger i Luckmann, tvori zadatak sociologije znanja