Nacije koje su do razdvajanja države iz višenacionalnog saveza bile većina, a potom postale manjina: slučaj Rusa u Estoniji, Latviji i Litvi i Srba u Hrvatskoj

Ovim će se radom nastojati potvrditi teza „Položaj (mnogih) manjina bio je bolji u carstvima nego u novonastalim nacijama-državama “. Konkretni primjeri na kojima će se dokazivati istinitost ove teze su Austro-Ugarsko i Otomansko carstvo te republike Estonija, Latvija, Litva i Republika Hrvatska. Dio rada naslovljen „Manjine u carstvima“ prikaz je položaja manjina u Austro- Ugarskom i Otomanskom carstvu. Za manjine u tim carstvima moglo bi se reći da su u određenoj mjeri uživale kulturalnu autonomiju. Ovaj dio rada pruža dokaze za prvi dio teze. U trećem dijelu rada naslovljenom „Manjine u naciji-državi“ prikazuju se dokazi za drugi dio teze. Budući da je podijeljen na prikaz stanja u Baltičkim republikama te prikaz stanja u Republici Hrvatskoj u svakom od ta dva dijela kroz povijest se prikazuju republike Estonija, Latvija, Litva i Hrvatska do 90-ih godina prošlog stoljeća kada su sve četiri republike izašle iz dotadašnjih višenacionalnih saveza tj. izborile se za svoju teritorijalnu autonomiju. Prikaz stanja u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća te početkom novog milenija dočarava položaj manjina u ovim nacijama-državama. Time se dolazi do zaključnog dijela u kojem se izvodi potvrđivanje teze