Interakcijsko vrijeme i umreženo društvo

Ovaj rad je nastao s motivom da se prouči način na koji koristimo svoje interakcijsko vrijeme unutar umreženih društava, te utvrdi koje su nam mogućnosti i ograničenja. Unutar vremena koje je multidimenzionalan fenomen težak za definiranje, interakcijsko vrijeme predstavlja intersubjektivnu realnost dvoje ili više ljudi u interakciji. Interakcijsko vrijeme ima svoja pravila i unutar njega definiramo i redefiniramo naše odnose s drugima. Umreženo društvo kao dominantni oblik organizacije bazirano je na iznimnom napretku informacijsko komunikacijskih tehnologija. U radu su prikazani najznačajniji komunikacijski alati koje koristimo u interakcijskom vremenu. Uz komunikaciju lice-u-lice danas, uslijed napretka tehnologije, postoje brojni nove mogućnosti za interakciju. Mobiteli su bili prvi koji su omogućili globalno povezivanje i danas su najrašireniji komunikacijski ureĎaj. Konstanto se razvijaju tako da su minimalizirali svoje dimenzije a maksimalizirali mogućnosti povezivanja i integriranja s internetom. Internet se nakon brzog razvoja računalne tehnologije, razvijao zadivljujućim tempom tako da trenutno pruža pregršt interakcijskih mogućnosti i alata. Najvažniji meĎu njima su e-mail, blogovi te servisi za komunikaciju i društvene mreže koji su u zadnje vrijeme stekli iznimnu popularnost. Oni su dinamizirali interakcijsko vrijeme čineći interakciju lakšom ali i nudeći raznovrsnost komunikacije i mogućnost pristupa drugima u svakom trenutku. Umnogome su personalizirali interakcijsko vrijeme jer sada osoba svoju interakciju s drugima može obavljati prilagoĎavajući je svojim preferencijama i potrebama Fenomeni multitaskinga i multiinterakcije su učestali u umreženom društvu dok pokušavamo manevrirati sa više medija i interakcija unutar naših mreža kontakata istovremeno. Interakcijsko vrijeme danas pruža raznovrsnost medija i obrazaca interakcije koji nam omogućuju otvorenost i fleksibilnost u širokoj lepezi formi za ispunjavati interakcijske potrebe svakog pojedinca. Interakcijsko vrijeme se transformira i stvaraju se nove prakse koje individue trebaju znati koristiti kako bi učinili interakciju što uspješnijom i kvalitetnijom.This work was created with the motive to study how we use our interaction time within networked society, and identify what are ours capabilities and limitations. Within the time that is a multi-dimensional phenomenon and difficult to define, interaction time is intersubjective reality of two or more people in interaction. Interaction time has its own rules and within it we define and redefine our relationships with others. Networked society as the dominant form of organization today is based on the exceptional progress of information and communication technologies. This paper presents the most important communication tools used in the interaction time. In addition to face-to-face communication today, due to technology advances, there are numerous opportunities for interaction. Cell phones have been the first to provide global connectivity and are now the most widely used communication device. They are constantly developing so that they minimize their dimensions and maximize connectivity and integration with internet. Internet, after the rapid development of computer technology, developed in amazing pace so that now offers a variety of interactive features and tools. The most important among them are e-mail, blogs, and services for communication and social networks that have recently gained extreme popularity. They make interactive time more dynamic, interaction easier, and offer a variety in communication possibilities and access to others at any time. They personalize interactive time greatly because now people can interact with others by adapting interaction to their own preferences and needs. Multitask and multiinteraction are frequent phenomena in the networked society while we try to maneuver with more media and interaction within our network of contacts simultaneously. Interaction time today offers variety of media and forms of interaction that provide us the openness and flexibility in a wide range of forms of interaction for meeting the needs of each individual. Interaction time transforms and creates new practices that individuals must be able to use to make their interaction successful and quality