Andrićeva Prokleta avlija kao mundus inversus

Carigradski istražni zatvor Deposito predstavljen je u Andrićevu romanu Prokleta avlija kao heterotopijski, disciplinski uređen prostor nadzora i kazne. U konstrukciji Proklete avlije kao “đavolskog otoka”, dakle posebnoga (protu)svijeta nasilja i samovolje, Andrić se koristi starim toposom mundus inversus. Sve je unutar zidova istražnoga zatvora postavljeno “naglavačke” i svi su oblici “normalnoga” života i poretka dovedeni u pitanje. Čim uđe u taj prostor, koji nalikuje čas ludnici čas paklu, čovjek je prinuđen da zaboravi svoj prethodni život i da se podredi posebnim pravilima igre. Zatvor vodi upravitelj Karađoz svojom pervertiranom logikom. Zakoni za Latifagu ne postoje i on se nikada ne poziva na legalne državno-pravne institucije. U izokrenutu svijetu Avlije on je jedini zakon, vrhovni arbitar, suveren u nestvarnom prostoru gdje prestaje razlikovanje pravoga i krivoga, dobra i zla, reda i nereda, iznimke i pravila, dopuštenoga i nedopuštenoga. Karađozovo ponašanje obrće, proturječi, ukida ili na neki način stvara alternativu općevažećim kulturnim i društvenim kodovima omogućujući da se krajnosti stalno dotiču i privlače