U oblikovanju odgojno-obrazovnog procesa vrtića, valja polaziti od prirode učenja male djece koja se temelji na stjecanju izravnog i konkretnog iskustva, tj. aktivnom sudjelovanju djeteta u procesu učenja. Ono se ostvaruje u interakciji djeteta s drugom djecom i podržavajućim odraslima. Vrtićko okruženje (prostorno, socijalno) ima velik utjecaj na učenje i cjelokupni razvoj i odgoj djeteta, kao i na razvoj njegove autonomije, zbog čega kontinuirano unapređivanje okruženja predstavlja jednu od posebno važnih zadaća u organizaciji odgojno-obrazovnog procesa vrtića. Kvalitativno bogaćenje okruženja može dovesti do velikih promjena u ponašanju djece; ono se odražava na to kako djeca međusobno surađuju, kako se u vlastitim aktivnostima (samo)org...