Fenomen zagrebačke subotnje špice kao dio javnog života u očima korisnika prostora Bogovićeve ulice

Fenomen zagrebačke subotnje špice dio je javnog života grada Zagreba i njegovih građana. Prostorno obuhvaća potez Gajeva-Bogovićeva-Preradovićeva-Margaretska-Preobraženska ulica i Preradovićev trg. Ugostiteljski objekti i šetnice u centru grada mjesta su okupljanja velikog broja građana te ih možemo označiti kao prostor koji već dva stoljeća privlači ljude da tamo provode svoje slobodno vrijeme. U prošlosti su kavane na Trgu bana Josipa Jelačića i Harmici bile prostor špice, sve dok pojavom novog modernog načina života i metamorfozom kavana u kafiće ('kafićogeneza') krajem 20. stoljeća te ˝terasizacijom˝ pješačke zone nije nastala subotnja špica kakva je danas. Posttranzicijsko vrijeme dovelo je do transformacije karaktera špice koji je kritiziran zbog procesa popularizacije, komercijalizacije te medijske eksponacije koji su omogućili da špica postane in mjesto u gradu. Subotnja špica je ritualna djelatnost Zagrepčana poput kulture ispijanja kave koja je karakteristična za područje sjeveroistočne Europe. Srž špice je druženje i provođenje vremena s prijateljima na terasama kafića u centru grada na mjestu koje je sjecište svih gradskih zbivanja. Nasuprot zagrebačkoj špici kao kontinentalnom predstavniku uzeta je splitska Riva kao mediteransko mjesto okupljanja i druženja ljudi subotom, ali i tijekom cijele godine zbog povoljne klime. Špica se može podijeliti na dnevnu i noćnu. One se razlikuju po dobnoj strukturi i vremenskom periodu posjećivanja. Kvalitativnim metodama intervjua i promatranja koje su provedene u diplomskom radu utvrđeno je da dnevnu špicu posjećuju pripadnici starije i srednje životne dobi, dok noćnu špicu, najčešće vikendom, posjećuju ispitanici mlađe dobi koji centar grada koriste kao mjesto za noćni provod.Zagrebian Saturday-downtown is a part of social life of both the City of Zagreb and its citizens. Geographically, it encompasses Gajeva Street-Bogovićeva Street-Margaretska Street-Preobraženska Street and Preradović Square. Catering facilities and promenades in the centre are meeting points of numerous citizens and they can be considered their favourite area as they spend their free time there for over two centuries. In the past, taverns on Ban Jelačić Square and Harmica were considered Downtown area, up until the end of the 20th century when modernist lifestyle transformed taverns to cafes (“kafićogeneza“, n.b.:“cafe-genesis“) and started turning this pedestrian zone into terraced cafes. That is the way Downtown as we know it today came to be. Post-transition period transformed Downtown character, and it is now being criticized for popularization, commercialization and attention they get in the media as one of the in places in town. Saturday Downtown is sort of a ritual for citizens of Zagreb – that is where they drink their morning coffee, one of the traditions of North-East European countries. Essence of Downtown culture is spending time with friends at terraced cafes in the centre of the city where you can be seen. Riva in Split was chosen as a contrast to the continental Saturday Downtown in Zagreb. Riva is Mediterranean meeting point and a place where people spend time during summer, but also during the whole year due to its favourable climate. There are daytime Downtowns and night-time Downtowns. They differ in age groups that visit them and the time period people spend there. Using combined methods of interview and observance, this graduation paper came to conclusion that daytime downtowns are visited mostly by people of old and mean age, while night-time downtowns – usually on weekends – are visited by young people which go to the centre of the city for its nightlife