Ustaška emigracija za vrijeme Kraljevine Jugoslavije

Ante Pavelić rođen je 1889. godine u malom hercegovačkom selu Bradini kraj Konjica kamo su se njegovi roditelji preselili zbog očevog posla na izgradnji željezničke pruge. Podrijetlom je iz mjesta Krivi Put u senjskom zaleđu. Gimnaziju je pohađao u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu. Pravni fakultet završio je u Zagrebu 1915. godine kada je i doktorirao. Već za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja, a pogotovo na Sveučilištu, prihvaća Starčevićeve ideje, dok politički aktivan postaje kao mladi odvjetnik nakon Prvog svjetskog rata. Po završetku studija zaposlio se kao odvjetnički pripravnik u uredu odvjetnika Aleksandra Horvata, tadašnjeg predsjednika Čiste stranke prava (frankovci), koji je u velikoj mjeri utjecao na sazrijevanje Pavelićevih političkih stavova. U novom programu Hrvatske stranke prava (HSP) (riječ je o nasljednici Čiste stranke prava jer su se frankovci preimenovali i reorganizirali) iz ožujka 1919. godine, kojega je potpisao i Pavelić kao tadašnji tajnik stranke, dominirala je ideja o neprihvaćanju ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom kakvo je provedeno 1. prosinca 1918. godine te inzistiranje na ujedinjenju svih hrvatskih zemalja, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, u samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu na osnovi državnog prava i samoodređenja naroda. Taj je cilj trebalo ostvariti, kako je stajalo u tekstu programa, „svim zakonitim sredstvima“ što je bilo u suprotnosti s kasnijim Pavelićevim djelovanjem. U programu je bila sadržana i ideja republikanizma