Religija, identitet i prostor na primjeru Rijeke dubrovačke

Cilj je ovoga rada propitati na koje se načine identiteti „ostvaruju, zauzimaju mjesto u interakcijama ljudi jednih s drugima i s okolišem“ (Frykman i Gilje 2003:22) na primjeru pojedinačnih naracija i religijskih praksi u Rijeci dubrovačkoj. Postavlja se pitanje o ulozi religijskih praksi vezanih uz kretanje prostorom, u prvom redu procesija i hodočašća, u procesima identifikacije. S jedne strane riječ je o identitetu pojedinaca i zajednice, a s druge o identitetu samoga prostora jer je veza čovjeka i prostora u neprestanom nastajanju i pregovaranju, nikako jednom ugovorena i zapečaćena, već je dinamičan i složen proces