Maskerata u hrvatskoj renesansnoj književnosti

Rad pruža znanja o jednome segmentu starije hrvatske književnosti, a to je njen "najrenesansniji" žanr – maskerata. Riječ je o vrsti monološki strukturirane prigodne lirske pjesme preuzetoj iz talijanske književnosti krajem kvatročenta. Određuje se kao mješoviti, lirsko-dramski žanr hrvatske renesansne književnosti. Kako bi se shvatio nastanak i razvoj ovoga žanra, pružene su spoznaje o porijeklu maskerate, tematizirane njezine značajke, funkcije, forma te prostorna rasprostranjenost u hrvatskim primorskim komunama. Prva među hrvatskim maskeratama jest protomaskerata Džore Držića Gizdave mladosti i vi svi ostali. Vrlo je popularna podvrsta maskerate cingareska (jeđupijata). Najpoznatija cingareska jest Jejupka Hvaranina Mikše Pelegrinovića. Dugo se mislilo kako je pravi autor toga djela Andrija Čubranović, no recentna su istraživanja pokazala kako je došlo do jedne od najvećih zabluda u povijesti književnosti te dokazala Pelegrinovićevo autorstvo najpoznatijega domaćega pokladnoga kanconijera. Cingareske su još pisali Dubrovčani Sabo Bobaljević, Horacije Mažibradić te nepoznati autor. Važno je svojstvo nekih maskerata lascivnost koja se uglavnom odnosi na maskerate u kojima se javljaju druge uloge (ne Ciganke). Nikola Nalješković najistaknutiji je autor lascivnih maskerata, a slijedi ga Antun Bratosaljić Sasin te neki od anonimnih autora. Maskerate Mavra Vetranovića također tematiziraju uloge koje nisu Ciganke, ali su pošteđene lascivne aluzivnosti. Razlozi toga mogu se tražiti u pjesnikovu redovničkome statusu. Opus maskerata mnogih autora još nije zaokružen, a mnogim maskeratama nije još uvijek poznat autor. To su samo neka od pitanja koja i nakon ovoga rada ostaju otvorena