Latinski stihovi Antuna Agića

Tema su ovog rada Agićevi stihovi (njih ukupno 376) koji tematski čine jednu cjelinu. Objedinjuje ih, naime, zajednički adresat: Marko Bruerević, dubrovački Francuz, francuski konzul i hrvatski pjesnik. Ove se tri elegije mogu opisati kao prigodnice samo u širem smislu jer ne nastaju izravno povodom nekog značajnijeg događaja ili ususret njemu, ali su ipak potaknute francuskom okupacijom Dubrovnika 1806. Zajednički im je i datum nastanka: godina 1807. (...) U radu će spomenute tri elegije (Ad Marcum Bruerium elegia prima anno 1807., Ad eumdem elegia secunda anno 1807. i Ad eumdem elegia tertia anno 1807.), kao i čitav rukopis, biti opisani i analizirani u pogledu sadržaja, antičkih uzora, koje je Agić slijedio, stilističkih figura, koje su oslikavale njegovu pjesničku vještinu, i metrike, koja je svjedočila pak o onoj versifikacijskoj. No prije svega, ti će stihovi biti smješteni u povijesni, kulturni i društveni kontekst jer su neodvojivi od ozračja u kojem su nastali, a to je Dubrovačka Republika u trenutku gubitka samostalnosti na početku 19. stoljeća