Motivational context and socially desirable responding: a test of Paulhus' model of social desirability

Cilj ovog rada bio je provjeriti pretpostavke Paulhusovog modela socijalne poželjnosti ispitivanjem izraženosti pojedinih dimenzija socijalno poželjnog odgovaranja u različitim motivacijskim kontekstima ispunjavanja upitnika. U istraživanju je sudjelovao prigodan uzorak studenata i osoba koje su diplomirale unazad godinu dana (N = 384). Stupanj iskrivljavanja odgovora ispitali smo Paulhusovim Sveobuhvatnim inventarom socijalno poželjnog odgovaranja, koji predstavlja operacionalizaciju njegovog novog modela. Svi ispitanici ispunjavali su upitnik u situaciji iskrenog odgovaranja i u situaciji u kojoj smo ih uputom poticali na prikazivanje u socijalno poželjnom svjetlu. Kod poticanog iskrivljavanja odgovora, ispitanici su slučajnim rasporedom podijeljeni u četiri različita motivacijska konteksta s obzirom na sadržaj primijenjene upute za iskrivljavanje i s obzirom na to je li im prezentirano upozorenje o mogućnosti detekcije iskrivljavanja odgovora. Dobiveni rezultati daju slabu potporu Paulhusovom modelu. Skale koje mjere svjesno, kao i skale koje mjere nesvjesno iskrivljavanje odgovora pokazale su osjetljivost na povećanje motivacije za pozitivnom samoprezentacijom. Upozorenje o mogućnosti detekcije umanjilo je iskrivljavanje odgovora i u situaciji iskrenog odgovaranja te je podjednako djelovalo na skale upravljanja dojmovima i skale samozavaravanja. Pretpostavljene sadržajne razlike komponenti socijalne poželjnosti samo smo djelomično potvrdili. Čini se da postojeća operacionalizacija Paulhusovog modela ne pruža odgovor na pitanje o prirodi socijalno poželjnog odgovaranja.The aim of this study was to test the basic assumptions of Paulhus' model of social desirability by analysing the differences in response distortion depending on motivational context. The study was conducted on convenience sample of participants, students and newly graduates (N = 384). To assess the dimensions of Paulhus' model, we used A Comprehensive Inventory of Desirable Responding, which represents an operationalization of the model. Every participant completed the questionnaire both in a situation of honest responding and in a “fake good” situation. In the latter situation, participants were randomly divided into four different motivational contexts depending on the content of given instructions and the presence of faking warning. Our results provide weak support for the model. Scales that measure conscious as well as those that measure unconscious distortion show sensitiveness to increase of motivation for favorable self presentation. Faking warning has lowered response distortion both in situation of honest responding and “fake good” situation and has equally affected impression management and self-deception scales. Assumed content differences of the components of social desirability were only partially confirmed. It seems that present operationalization of Paulhus’ model doesn’t provide an answer to the problem regarding nature of socially desirable responding