Longitudinalno praćenje psihološke deprivacije s obzirom na promjenu radnog statusa

Ovim longitudinalnim istraživanjem željeli smo utvrditi do kakvih promjena dolazi u stupnju psihološke deprivacije kod nezaposlenih osoba koje su u toku istraživanja promijenile svoj radni status (ponovno su se zaposlile) i osoba koje nisu promijenile radni status odnosno ostale su nezaposlene. Stupanj psihološke deprivacije 1151 nezaposlene osobe prvi puta je ispitan u ljeto 2003. godine (prva točka mjerenja). Samo određeni dio ispitanika (njih 601), pristao je sudjelovati i u drugom dijelu istraživanja, kada je ponovno mjerena ista varijabla (druga točka mjerenja). Drugi dio istraživanja odvijao se u jesen 2004. Do tada su neki od tih ispitanika pronašli posao. Psihološku deprivaciju operacionalizirali smo na temelju Jahodine deprivacijske teorije (1982) kao stanje koje nastaje zbog nemogućnosti da se ispune latentne funkcije rada. Prema postavljenoj hipotezi očekivano je da će se kod osoba koje su se zaposlile do druge točke mjerenja stupanj doživljene psihološke deprivacije smanjiti, dok će se kod osoba koje su i dalje ostale nezaposlene povećati ili ostati isti. Rezultati su potvrdili naše hipoteze. Kod zaposlenih ispitanika došlo je do smanjenja, a kod onih koji su ostali nezaposleni do povećanja stupnja psihološke deprivacije u odnosu na prvu točku mjerenja. Također, dobivena je razlika između ove dvije skupine ispitanika u doživljaju deprivacije već u prvoj točki mjerenja, tj. onda kada su obje skupine bile nezaposlene. Već tada nezaposlena skupina koja je kasnije pronašla posao iskazuje manji nivo psihološke deprivacije od skupine nezaposlenih koji su i tokom istraživanja ostali nezaposleni