Analiza pogrešaka u pismenoj proizvodnji hrvatskih studenata u učenju ruskog jezika

U teorijskom dijelu rada definiraju se koncepti vezani uz tri najistaknutija modela analize procesa učenja stranog jezika u okviru primijenjene lingvistike: kontrastivne analize, analize pogrešaka i teorije o jeziku-posredniku. Objašnjavaju se stavovi pojedinog modela o uzrocima nastajanja pogrešaka i načinima na koje bi se one trebale analizirati, te o njihovom odnosu prema pogreškama. Zatim se daje definicija pogreške i opisuju se karakteristike pismenog izričaja, a kao uvod u istraživački dio rada predstavljaju se različiti načini klasifikacije pogrešaka, ali i mogućnosti ispravljanja pisanih radova. U istraživačkom dijelu prikazuju se rezultati istraživanja kojemu je cilj bio prikupiti podatke o najčešćim pogreškama u pismenom izričaju hrvatskih učenika ruskog jezika kao stranog, kao i utvrditi ima li razlike u učestalosti pojedine vrste pogreške s obzirom na okruženje u kojem se učenje odvija (fakultet i škola stranih jezika). Istraživanje se temeljilo na pisanim radovima hrvatskih učenika ruskog jezika na razini znanja A prema ZEROJ-u i anketi o stavovima učenika prema pogreškama i njihovom ispravljanju