Predodžbe o smrti i besmrtnosti u stvaralaštvu Varlama Šalamova na primjeru priča s Kolyme

U ovom radu govori se o konceptu proze o logoru s posebnim fokusom na Priče s Kolime Varlama Šalamova. Stvaralaštvo Varlama Šalamova vrlo je značajno za shvaćanje proze o logorima (takozvana «lagernaja proza»), no i za razumijevanje samopozicioniranja autora u svojim djelima koje zatim nude značajne spoznaje za poimanje autobiografičnosti i dokumentarnosti u fikcionalnoj književnosti općenito. Varlam Šalamov, uz Aleksandra Solženicyna, jedan je od glavnih predstavnika proze o logoru, no za razliku od Solženicyna, on iskustva svojih likova (i samog sebe?) prenosi uz pomoć vrlo kontroverznih situacija, opisa i pripovijedanja. Poseban fokus se u ovom radu stavlja na shvaćanje života, smrti i besmrtnosti u kontekstu logora. Život i smrt dvije su kategorije koje se u normativnim (svakodnevnim, uobičajenim) okolnostima shvaćaju kao antonimi, no u kontekstu logora one dobivaju nova značenja i granice. Logor pokazuje da su, u suštini, granice između života i smrti tanke i fluidne. I sam se pojam besmrtnosti, pod utjecajem drugačijeg shvaćanja života i smrti, mijenja i nestaje. Rad nudi kratki pregled različitih koncepcija shvaćanja kategorija smrti i besmrtnosti koje se potkrepljuju primjerima iz samih Priča s Kolime. Analiza pokazuje heterogenost koncepcija i potiče na daljnje istraživanje ove složene teme. Ključn