Istraživanje učinkovitosti ultrazvuka i magnetoterapije u liječenju subakromijalnog sindroma sraza

Subakromijalni sindrom sraza je sindrom prenapreazanja koji je karakteriziran pojavom boli u ramenu te smanjenim opsegom pokreta. Subakromijalni sraz javlja se usljed opetovanih kretnji odmicanja ruke od tijela iznad 90°, te ga često nalazimo kod sportaša i kod zanimanja koje zahtijevaju takve kretnje. Bol u ramenu zahvaća približno 16% do 21% populacije te se po učestalosti nalazi na trećem mjestu kod boli u mišićno-koštanom sustavu. Subjektivnim i objektivnim pregledom dobiva se uvid u pacijentovo stanje, a određenim testovima utvrđuje se radi li se od sindromu sraza ramena. U istraživanju je sudjelovalo 52 pacijenta s dijagnozom sindroma subakromijalnog sraza, podijeljenih u 2 grupe. Prosječna dob pacijenata iznosila je 48,09 godina. Pacijenti su bili podijeljeni u dvije grupe. Pacijentima u grupi I bila je indicirana terapija ultrazvukom i individualna medicinska gimnastika, dok je pacijentima u grupi II bila indicirana terapija magnetom i individualna medicinska gimnastika. Kod svakog pacijenta se usporedno uz terapiju ultrazvukom, odnosno magnetom primjenjivala individualna medicinska gimnastika. Varijable koje su korištene u radu su: VAS (eng. visual analog scale), ADL indeks (eng. activities of daily living), te mjerenje opsega pokreta ramena izraženog u stupnjevima. Podaci su obrađeni postupcima deskriptivne statistike, a testovi kojima je provjerena hipoteza su ANOVA mješovitog modela i hi-kvadrat test. Liječenje disfunkcije nekog dijela sustava za kretanje i otklanjanje nesposobnosti osnovno je polje djelovanja fizikalne terapije. Stoga je svrha ovog istraživanja je utvrditi razliku učinkovitosti ultrazvučne i magnetoterapije u liječenju subakromijalnog sindroma sraza u kombinaciji s terapijskim vježbama